Četvrta čakra i misterij ljubavi

Ljubav jednoga ljudskog bića prema drugome vjerojatno je najteži zadatak koji nam je povjeren, konačni zadatak, završni ispit i dokaz, posao za koji su svi drugi poslovi tek priprema.

Nošeni zlatnim plamenom našega središta moći, stižemo u samo srce sustava čakri. Tu, u zelenom pojasu, središte je Duginog mosta, središnja točka našega putovanja. I mi, poput zelenih biljaka koje rastu prema nebu iz korijena u zemlji, posežemo prema van u dva smjera – sidrimo struju očitovanja duboko u tijelu i širimo struju oslobađanja dok posežemo izvan sebe. U srčanoj čakri te struje uspostavljamo savršenu ravnotežu u središtu našega bića. Iz toga svetog središta – srca sustava – ulazimo u misterij ljubavi.

Osnovne djelatnosti srčane čakre odnose se na ravnotežu, ljubav i odnos. Uspostavljanjem ravnoteže pronalazimo središte iz kojega možemo voljeti, kroz ljubav uspostavljamo odnose, a odnosi nam pružaju mogućnost da samoživi ego nižih čakri preobrazimo u svjesnost o širem svijetu u čiji smo dio. 

Zanos ljubavi otvara put široj svijesti. Kada se zaljubimo, odjednom ostajemo bez obrambenog sustava, izvedeni iz samoživih navika i poneseni u prošireno viđenje svijeta. Ljubav topi krute stavove i mijenja psihičku strukturu. Kada se zaljubimo, sve vidimo drugačije – boje su jače, mjesta poprimaju nova značenja, interesi voljene osobe postaju naši interesi.

U istinskoj ljubavi drugoj osobi želite dobro. U romantičnoj ljubavi želite drugu osobu.

Ljubav širi naše obzore, a istodobno nas uvodi u dublju povezanost sa sobom. Zaljubljivanje nas spušta u tijelo; žudnja nas dovodi u dodir s tjelesnim jastvom kroz želje i potrebe. S drugim slavimo hram tijela i veličamo svoju tjelesnost. Kada posegnemo u sebe kako bismo svoje darove dijelili s voljenom osobom, prisiljeni smo suočiti se sa svojom najdubljom prirodom i razviti je.

Intimnost ljubavi otkriva sjenu i integrira je. Kada s ljubavlju prihvatimo drugu osobu, odbačeni dijelovi naše psihe mogu sigurno izroniti. Ne samo što odnosi pružaju kontekst u kojemu se sjena mora pojaviti, nego nas i intimnost poziva otkriti najdublje, skrivene dijelove nas samih. U zagrljaju prihvaćanja voljene osobe ti dijelovi mogu izroniti u svijest. To prihvaćanje postavlja temelj samoizražavanju pete čakre jer samo kroz samoprihvaćanje u potpunosti stižemo u svoju istinu te imamo hrabrosti izraziti je. Intimnost je temelj toga izražavanja.

Kada nas druga osoba voli, to pojačava naš doživljaj vlastitoga Jastva jer se odražavamo u očima, riječima i ponašanju svojega ljubavnika. Odjedanput opažamo vlastitu božansku prirodu, našu posebnost i počinjemo na novi način uistinu skrbiti za sebe te osjećati ponos i svrhu. Bolje skrbimo za tijelo, kuća nam je urednija i usuđujemo se posegnuti dalje nego inače. Ljubav donosi duhovno buđenje, a njezin gubitak rađa duboki očaj. Taj nas gubitak katkad odsiječe od osjećaja božanstvenosti – stanja koje je teško podnositi nakon što nam je ljubav proširila i povisila svijest.

Kada ljubav izblijedi, bačeni smo natrag u svoju prošlost. Taj nas gubitak uvodi u infantilno stanje ranjivostİ u kojemu naše potrebe i pitanja, obrasci i procesi ponovno izranjaju na svjetlo. Prisiljeni smo suočiti se s boli i iscijeliti ju kako bismo nastavili dalje, kako bismo zaronili u djetinjstvo i psihičku strukturu te razotkrili misterij Jastva. Kao što je Jung rekao: “Ljubav je dinamizam koji krajnje pouzdano rasvjetljuje nesvjesno.” I prisutnost i gubitak ljubavi prisiljavaju nas preispitati sebe u novome svjetlu.