TRAUMATSKO VEZIVANJE

Vrlo često ljubavna strastvena zaluđenost može početi iz traumatskog vezivanja. Snažna seksualna privlačnost kao da zamagli osjećaj sebe i zdravog rasuđivanja te uviđanja „crvenih zastava“ oko mnogih pokazatelja da „stvari baš ne štimaju“. Ako upadnemo u takav vrtlog izgleda da se ne možemo odlijepiti od te osobe i kad vidimo da je veza nezdrava i ponižavajuća. Ne možemo prestati misliti ili govoriti o toj osobi. Zaslijepljenost i gubljenje sebe nije uopće u skladu sa stvarnom kvalitetom veze. Možemo uljepšavati partnerovo ponašanje, pronalaziti izgovore, pokušavati ih spašavati ili im davati iznova i iznova nove šanse u očajničkoj nadi da će se promijeniti.

Kad se naše neiscijeljene rane zalijepe na traume s druge strane, može nas prožeti osjećaj duboke povezanosti i prepoznavanja, kao da smo doma. Konačno se osjećamo viđenima, često imamo slična iskustva iz djetinjstva, slične povrede i to izgleda tako povezujuće i blisko. Traumatsko povezivanje može biti izuzetno toksično, može nas povući u kemiju seksualne energije i fantazija“ kako bi moglo biti drugačije“. Vrlo lako se gubi pravi osjećaj sebe i prosuđivanja te se ignorira povređujući odnos i jasni znakovi emocionalnog zlostavljanja.

„Biti izabran ili izabrana“ je toliko zamamno za sve sa snažnom ranom odbačenosti i osjećajem manje vrijednosti, da ćemo lako biti zavedeni.
Jednom davno je moja učiteljica rekla "tvoja trauma je udarila u njegovu". To je bio važan razlog za naše intenzivno nezdravo vezivanje. Osjećaji su bili preintenzivni, strah od odbacivanja također, pokušavala sam ga spašavati... a zapravo je moja trauma odjekivala preko svega toga. I nisam bila svjesna da pokušavam sebe spasiti, tj.onu mene koja je zaglavila u odvojenom dijelu traumatskog vrtloga.

Trauma je posljedica presnažnog i prebrzog iskustva koje je u tom trenutku nemoguće dovršiti preko našeg živčanog sustava. Jednostavno ga taj sustav ne može tada propustiti, pregorio bi... kao žarulja od prevelike snage električne energije. Trauma postane odvojeni dio nas, pohranjen u autonomni sustav i ne možemo do tog dijela sebe doći preko razmišljanja i racionalnog mozga. Trauma djeluje na sve aspekte našeg života, a naročito na vezivanje u partnerstvima.

Koji su znakovi nezdravog vezivanja iz traume:
- imamo osjećaj da smo više povezani preko svađa i prekida nego ugodnih trenutaka
- žudimo da drugu osobu usrećimo pa žrtvujemo svoje vlastite potrebe
- vjerujemo da ćemo ih promijeniti
- bojimo se ako ih ostavimo nešto loše će se njima dogoditi
- imamo osjećaj kao da ćemo umrijeti ako ne budemo zajedno
Intenzivni usponi i padovi bez prestanka, počinju u mozgu stvarati dodatnu navezanost na "jako, jako strastveno, grozno, grozno ponižavajuće". Zdrave veze konstantno opskrbljuju naše tijelo pomalo dopaminom. Traumatsko vezivanje zadržava dopamin i povremeno nam da veliku dozu, efekt droge i očaja kada nema droge. Taj ciklus fizičkog i emocionalnog zlostavljanja može kod nekih stvoriti intenzivnu ovisnost, koja je katkada emocionalna zalijepljenost, a onda zlostavljanje i osjećaj bezvrijednosti i besmisla. Svatko je vrijedan istinske ljubavi i iscjeljenja dijelova koji su odvojeni u vrtlogu traume. Na žalost, to nije moguće kod ovakvih načina vezivanja. Ako ste u nečemu sličnom... razmislite, potražite pomoć. Pronađite drugačije lice s druge strane koje će vas ogledati u zdravom dijelu. Vrijedi svakog djelića nas. Kad se osjećamo potpunije i povezanije sa sobom, više nas ne vuku takve veze.

Želite li istražiti nešto što vas vuče u ovakvo vezivanje, pridružite nam se na radionici „Traumatsko vezivanje“.