Odnos s ocem: otac i djevojčica (1.dio)

Od treće godine do puberteta razdoblje je odrastanja, kada je značajniji utjecaj roditelja suprotnog spola. Kada djevojčica u predškolsko doba, odnosno nižim razredima osnovne škole nema prisan odnos s ocem koji je topao, pun ljubavi i naklonosti, u njezinu osobnost žene može se usaditi temeljno nepovjerenje u muškarce. Možda neće biti ni svjesna da uzrok takvog nepovjerenja – u odnosu s drugim muškarcima u njezinom životu, ima svoje korijene u odnosu s ocem.

Sljedeća teškoća koja se kod žena može pojaviti jest neprijateljstvo prema muškarcima. Ponovo, ona ima korijene u dubokoj ogorčenosti na oca koji nije ispunio njezine težnje kao djevojčice. To neprijateljstvo može biti nesvjesno.

Treća je teškoća pretjerana težnja za naklonošću i pozornošću muškaraca. Nedostatak toplog, emotivnog odnosa s ocem (za vrijeme razdoblja utjecaja roditelja suprotnog spola) može doprinijeti da žena nezasitno žudi biti prihvaćena i primati naklonost muškaraca. Takve žene često imaju bračne i seksualne teškoće koje ne mogu razumjeti ili ih ne mogu nadzirati. Primjerice, žena se emocionalno može odnositi prema svojem mužu kao da joj je otac.

U svakom braku dolazi do pojave djelomičnog prenošenja emocija na supružnika; onih i onakvih emocija koje su prvobitno bile namijenjene roditelju suprotnog spola. To predstavlja posebnu teškoću kada žena potječe iz obitelji u kojoj je utjecaj oca bio nedjelotvoran. Ona inklinira emocionalno se odnositi prema svojem mužu kao da joj je tata i teži tomu da joj muž ispuni emocionalne težnje koje njezin otac nikada nije ispunio. Također, često osjeća privlačnost prema muškarcima koji su dosta stariji od nje.

Postoje dva načina odnosa s kćeri u toj fazi razvoja – pretjerana krutost i prevelika ležernost (slabost). Iako većina očeva miješa ta dva stila u odgoju, ipak je nerijetko jedan stil izraženiji.

Slab otac

Takav otac nije razvio unutarnji autoritet, nema uspostavljen red i disciplinu niti razvijene zdrave granice. Zbog toga ne može ni svojoj kćeri prenijeti te osobine i vrijednosti. Najčešće, takav tip oca ostaje u ulozi vječnog dječaka. On je vrlo često kreativan i ima veliki smisao za rad, no taj nalet euforije kratko traje jer nema dovoljno snage, ustrajnosti i volje završiti ono što počne.

Slabost oca u odgoju djeteta može se očitovati na više načina, a neki od njih su:

• otac se ne može nositi s roditeljskom ulogom pa, iako ostaje fizički prisutan, sve prepušta majci
• potpuno napušta svoje dijete
• ostaje prisutan, ali djetetu nije uzor jer je u nekoj ovisnosti
• većinom ne mari za dijete jer svu pozornost usmjerava na samog sebe
• ponaša se loše prema djetetovoj majci, ali i prema djetetu

Zanimljivo je da takvi muškarci obično nađu ženu koja im je potpuna suprotnost. Pronalaskom žene sa suprotnim osobinama, takav muškarac postaje cjelovitiji i tako nesvjesno nastavlja živjeti svoje poznato stanje. Žena koja odrasta uz takvog oca jako često ima ambicioznu majku koja teži perfekcionizmu i ima kontrolirajući stav. Takva majka potisnula je svoje ženske osobine kako bi mogla zamijeniti muškarca koji je „slabiji“. No, što se događa s djevojčicom koja odrasta u takvoj obitelji? S jedne strane, ona želi biti poput majke koja „sve zna i sve može“ i nesvjesno bježi od slabosti svojega oca. U kasnijoj dobi, pak, isto tako bježi od svoje slabosti, odnosno bježeći od svojeg muškog dijela, bježi od same sebe.

Prestrog otac

Takvi očevi pretjerano su kruti, autoritativni, teški, hladni te ponekad ravnodušni. U odgoju naglasak stavljaju na poštivanje reda i discipline, kao ina poslušnost, dužnost te poštivanje normi i pravila. Osim verbalno, dijete znaju kažnjavati i fizički. Vjerojatno se isto tako i u njihovim obiteljima sve rješavalo. Teško se nose s osjećajima, kreativnošću i spontanim izražavanjem jer vole sve imati „pod kontrolom“. Djevojčice takvih roditelja vrlo rano nauče odvojiti se od svoje osjećajnosti i spontanosti te odbaciti ženski instinkt. Prestrogi očevi znaju imati visoka očekivanja. Djevojčica nauči da mora biti najbolja u sportu, školi i da nikada ne smije pogriješiti – ukratko, mora biti najbolja u svemu. „Lakše je neprestano težiti savršenstvu, nego na trenutak osjetiti da bismo mogli biti nevoljeni i odbačeni.“

U odrasloj dobi, takve će žene nastaviti biti iznimno stroge prema sebi, ali i drugima jer im je to poznato stanje na koje su navikle. Potrebno je puno energije da bi održavale uvjerenje „Ja sam uvijek dobro!“.

Strogi očevi najčešće odabiru žene koje su ostale u ulozi vječnih djevojčica, koje u tom odnosu ne mogu izraziti ni sebe, niti svoju žensku stranu. Zbog toga, njihovo dijete preuzima više očevih osobina, a majčinu nježnost, intuitivnost i osjećajnost potiskuje i nauči doživljavati kao slabost. Ako je otac u većini situacija na dječje suze reagirao neprihvaćanjem, vrijeđanjem ili ironijom, odrasla će žena na sve moguće načine pokušati pobjeći od svoje slabosti.

Ovisno o stilu ponašanja oca koji dominira u djetinjstvu djevojčice, žena u odrasloj dobi zauzima životni stav borbene Amazonke ili vječne djevojčice te u skladu s tom ulogom organizira život, veze, uspjeh, posao, vrijednosti, uvjerenja i sl.