fbpx

I vi sami, kao i bilo tko drugi u svemiru, zaslužujete svu svoju ljubav i naklonost

Buddha

Biti ljubazni prema sebi za mnoge od nas je strano ponašanje. Pogotovo ako smo odrasli u obiteljima u kojima se puno tražilo od nas. U kojima se podrazumijevalo da ćemo ispuniti perfekcionistička očekivanja, u kojima nismo imali puno prostora za pogreške i nesavršenstvo. Ako je bilo tako, onda u našem današnjem (unutarnjem i vanjskom) svijetu postoji veliki pritisak da zadovoljimo. A ako ne zadovoljimo, osjećamo se nedovoljno. Kada se osjećamo nedovoljno, uključuje se naš program osjećaja manje vrijednosti, krivnje i srama, čime se opet u pitanje dovodi naše poštovanje prema sebi i osjećaj samopouzdanja. Kratko rečeno, velika očekivanja od samih sebe direktno utječu na naš osjećaj samopoštovanja i samopouzdanja.

Pa kako u tom zatvorenom krugu pomoći samima sebi?

Prvo nam je potrebna otvorenost i zainteresiranost za ovu temu. Volja da ju počnemo proučavati, da započnemo istraživanje svoje prošlosti i vidimo što je to u našoj prošlosti odgovorno za našu današnju grubost prema sebi. Da krenemo na put osobnog razvoja, uz pomoć grupe ili vlastitog terapeuta. To je proces koji traje neko vrijeme i zaista traži našu posvećenost.

Sljedeći korak koji možemo napraviti odmah sada je da započnemo biti ljubazniji prema sebi. Da, osim što proučavamo ovu temu, počnemo prakticirati ljubaznost prema sebi. Ako je naše samopoštovanje i samopouzdanje nisko, onda vjerojatno nismo dobri prema sebi.

Većina nas misli da je biti ljubazniji prema sebi nešto “teško dostižno” pa tu ideju eliminiramo iz svog života na samom početku, čim čujemo za nju. Nemamo vremena za to, govoreći si “jednom kad postignem to i to tada ću biti ljubazniji prema sebi”. Ili druge ljude/posao/životne situacije stavljamo kao veće prioritete nego pokušaj da budemo ljubazniji prema sebi. Posljedica toga što nismo ljubazni prema sebi je da nosimo nezdravu količinu tereta na ramenima, da se osuđujemo, uspoređujemo, umanjujemo svoje kvalitete, ne prepoznajemo niti ne živimo svoju istinu, težimo savršenstvu ili prihvaćanju od pogrešnih ljudi. Često se nađemo u toksičnim odnosima jer ne mislimo da zaslužujemo više ili bolje. Ignoriramo svoje granice, želje, potrebe, vrijednosti i što je najvažnije, gubimo sami sebe. Kako je živjeti takav život? Vrlo vjerojatno znate odgovor. Bolno, frustrirajuće, jednom riječju: teško.

 

Odnos sa samima sobom

Na put osobnog razvoja vrlo često nas potaknu naši loši odnosi s našom okolinom (npr. partnerski odnos u kojem smo nesretni, odnosi na poslu). Pri tome često zaboravljamo: 

Da bismo mogli graditi zdrave odnose s drugim ljudima, postoji jedan drugi odnos koji prije toga moramo izgraditi. Sa samima sobom.

Svi mi imamo odnos sa sobom. Baza za zdrav odnos sa samima sobom je identična bazi za zdrav odnos s drugima: osjećaj sigurnosti i povjerenja. Kako gradimo osjećaj sigurnosti i povjerenja s drugima? Tako da smo dobronamjerni i ljubazni prema njoj. Tako da naučimo slušati, razumjeti, imati suosjećanja, poštivati, oprostiti… Na isti način možemo raditi na odnosu sa samim sobom. Kako vam se sviđa ideja da se prema samima sebi počnemo ponašati kao prema nekoj osobi koja nam se jako sviđa i tek smo počeli izlaziti s njom?

Dopušteno nam je da se ponašamo jednako dobro prema sebi kao i prema drugima. Nije jednostavno, jer nam je prirodno (zbog obiteljske dinamike i povreda koje smo doživjeli u svom djetinjstvu) biti grubi prema sebi, no nije nemoguće. To je svakodnevna praksa. Svaki put kada smo neljubazni prema sebi, bušimo rupe na balonu samopoštovanja. Taj balon samopoštovanja možemo činiti sve većim tako da smo prema sebi što nježniji, razumljiviji, opraštajući, suosjećajniji, empatičniji, pouzdaniji i ljubavniji.

Lakše nam je ne voljeti sebe nego voljeti sebe. Osjećaj vlastite vrijednosti uglavnom povezujemo s onim što možemo učiniti, ali vrlo malo nas vidi vlastitu vrijednost u tome tko smo. To je, naravno, povezano s našim dosadašnjim životnim iskustvom i pričama o nama samima, koje nam je nekada davno pričao netko drugi, a sada ih pričamo sami sebi. Te priče su obložene krivnjom i sramom. Kad internaliziramo te negativne priče, počinjemo vjerovati u njih. Počinjemo vjerovati u svoju manjkavost. Da bismo to nadoknadili, uložimo puno truda u svoja postignuća. U konačnici, svoju vrijednost počnemo povezivati sa svojim postignućima, stvaramo identitet koji se temelji na onome što možemo učiniti i postići. Umjesto da se bazira na tome tko smo mi. To postaje opasno. Zašto? Zato što time dopuštamo vanjskim stvarima da određuju našu vrijednost, umjesto da se okrenemo prema unutra i vidimo svoju stvarnu, unutarnju vrijednost.

Da bismo dobili mjeru gdje stojimo u spektru toga, možemo si postaviti vrlo jednostavno pitanje: Koliko se sviđam samom sebi? Odgovor koji ćemo dobiti vrlo jasno i direktno će nam reći da li možda vrijeme da poduzmemo neke korake ka ljubaznosti prema sebi.

 

Nove Radionice

traumatsko vezivanje

EABP: Da, 7 sati
Datum:
 5.6. 2021.
Vrijeme: 9:30 – 17:30
Vodi: Tihana Ilić Prskalo
Cijena: 400kn