Naši unutarnji kritički glasovi nas ograničavaju cijeli život ili bar do trenutka dok ne počnemo raditi s njima. Rad s njima, bitan je dio procesa osobnog razvoja. Oni su nastali tako da smo ih tijekom svog djetinjstva često slušali od svojih roditelja, učitelja ili nekih drugih autoriteta kroz život koji su bili više osuđujući nego dobronamjerni prema nama. S vremenom smo ih internalizirali i postali su naši vlastiti glasovi kojima se kritiziramo. Rad s unutarnjim kritičarem ne ide u smjeru da te glasove zanemarimo, nego da prepoznamo od kuda ti glasovi dolaze i zašto im vjerujemo? Osim kritika, internalizirali smo i rane negativne poruke o životu, iako ni toga nismo svjesni. Svaka takva poruka stvorila je negativan zaključak o životu (ili nama samima). Iako na racionalnom nivou možemo biti svjesni da to nije istina, naš emocionalni sustav vjeruje u njih.
Kritike ili negativne poruke/zaključak o životu ili nama
Ne idi tamo. – Ne usuđuj se više od onoga što ti ja dozvoljavam.
Svijet je opasan. – Ne otvaraj se.
Ne vjeruj ljudima. – Ne pokazuj što želiš i koga voliš, ne daj da te itko stvarno vidi.
Jadan si. – Nemoj misliti da će te itko željeti. Ili voljeti.
Ne plači. – Ne pokazuj svoje stvarne potrebe. Ne pokazuj svoju slabost.
Ne ljuti se. – Ne pokazuj svoju snagu.
Pronađi lažni izgovor. – Ne daj da itko sazna što stvarno razmišljaš i da imaš granice.
Budi na oprezu. – Ne dopusti ikome da ti se previše približi.
Budi tih. Budi miran. – Ne budi oduševljen ili optimističan oko bilo čega. Ne budi strastven.
Radi ono što ti ja kažem da je dobro za tebe. – Ništa što stvarno želiš nije važno i neće nikada niti biti.
Spor si. Lijen si. Glup si. – Neadekvatan si, neučinkovit, slab, neuspješan, osuđen na propast.
Dobar život se događa nekome drugome. – Tebi nije suđeno da budeš sretan.
Ja te poznam bolje od tebe i znam tko si ti stvarno. – Ti si laž.
Ne bahati se. Nemoj misliti da si bolji od mene. – Nemoj postojati u svojoj punini jer ona nije istina.
Budi kao i drugi. Dio stada. Ne izdvajaj se. – Ne usuđuj se biti svoj, autentičan.
Prikrij istinu. – Budi laž.
Posljedica je da kritike i poruke kojima su nas negirali i stvarali neistinite zaključke o životu, sada čujemo unutar nas. Šapuću nam vlastitim glasom:
Ne zaslužujem sreću. Ja sam bespomoćan. Ja sam žrtva. Ne mogu.
Možda zaslužujem i zlostavljanje. Jer ne zaslužujem ništa bolje.
Ne mogu ništa promijeniti. Očajan/na sam. U meni je nešto pogrešno.
Previše sam ranjen/a. Ne mogu to učiniti. Nikada neću doći do te točke.
Nikada neću uspjeti.
To je moguće nekom drugome, ali meni ne.
Prestar/a sam, premlad/a sam, prekasno je, prerano je, preslab/a sam…
Započnite dijalog
Kad čujete unutarnjeg kritičara kako opominje, prekorava, sramoti ili inhibira autentični dio vas, nemojte ga pokušavati ušutkati. To je metoda koja nikada ne uspijeva. Umjesto toga, upotrijebite svoju maštu i započnite dijalog između njega i drugog glasa koji također postoji u vama. Taj drugi glas je glas nekog pozitivnog autoriteta koji ste imali kroz život, nekoga tko je bio ljubazan prema vama. To može biti bilo tko, tko je bio dobronamjeran i nije bio grub i kritičan prema vama. Ljubazni stric, baka, učitelj u školi, susjed koji je bio dobronamjeran, trener kojeg ste voljeli, prijatelj ili roditelj koji nije bio kritičan, terapeut.
Zamislite tu osobu ispred vas, njen ton glasa, i zamislite što bi ona odgovorila kritičaru na njegove tvrdnje. Dopustite ovom glasu podrške, kojeg se sjećate iz svoje prošlosti ili kojeg ste svjesni iz nekog trenutnog životnog iskustva, da odgovori kritičaru iznutra. Dopustite mu da vas brani, da se zauzme za vas, da bude vaš zagovornik. Ovaj glas je vaša unutarnja podržavajuća sila koja daje samoosnažujući odgovor na vaš unutarnji mučni glas. Vjerojatno smo kroz život, osim kriticizma, povremeno doživljavali i pohvalu, no nje je bilo puno manje tako da se taj pozitivan glas nije uspio razviti u svojoj punoj snazi. No, dobra vijest je da ga možemo početi razvijati sada, i on će s vremenom postajati sve snažniji i snažniji.
To je proces izgrađivanja pozitivnog autoriteta u nama čiji će glas s vremenom nadjačati glas unutarnjeg kritičara.
Pa kada kritičar kaže: „Ti to ne možeš.“; taj glas će nam prvo šapnuti u uho: „Sjećaš se što smo već pričali, probaj, ti to možeš.“ S vremenom ćemo postajati sve sigurniji u taj glas dok se u konačnici toliko ne integrira u nas da će nam pozitivni glas postati prvi odgovor, prvi glas koji ćemo čuti unutar sebe u svim izazovnim situacijama gdje preispitujemo osjećaj vlastite vrijednosti. Čarolija je u tome da dopustimo ljubaznom glasu da se čuje i pustimo da dobije nadmoć. Naravno, to je nešto što puno lakše činimo uz svjedoka koji nam pomaže da čujemo i izgradimo taj pozitivan glas u sebi, osobnog terapeuta.
Ne napuštajte se
U vrijeme svojih teških trenutaka sjednite s uznemirujućim osjećajima i jednostavno prestanite s naporima da ih odbacite. Umjesto toga, probajte ih prigrliti. Obratite pažnju na neki mračan prostor u sebi. Posjetite taj očajan i suh dio sebe s nekom novom znatiželjom, zainteresiranošću za sebe. S empatijom za taj dio sebe.
Prepustite se tom osjećaju onoliko loše koliko se osjećate i ostanite sa sobom na nenapuštajući način. Ako ostanete dovoljno dugo i ne napustite se, primijetit ćete u sebi neki pomak.
Primijetit ćete kako se u vama, nakon nekog vremena, nešto mijenja, samo od sebe. Kada ostanete vjerni vlastitoj stvarnosti, a ne bježite od nje, pobuđujete sve dijelove sebe. Naša kreativna sila postoji tik ispod propusne površine naše mračne stvarnosti, no da bi joj dali prostora da se izrazi moramo ostati sa sobom u mraku.
Moramo naučiti držati sebe na mjestu s kojeg bi najradije pobjegli.
A kada to uspijemo učiniti, na tom mjestu sresti ćemo sebe, ono uplašeno dijete s početka ove priče, kojem su govorili da ne zaslužuje ljubav.
A kada se to dogodi, možda ćemo mu prvi put moći reći: „Volim te.“
I ponavljati to puno puta, sve dok ne povjeruje našim riječima.