fbpx

Prošlu srijedu otvorili smo temu emocionalnog zlostavljanja u odnosima. Ako ste propustili pročitati, pogledajte sljedeći članak u kojem smo dali uvod: Emocionalno zlostavljanje u odnosima (1.dio)

Danas nastavljamo odgovarati na sljedeća pitanja vezana uz emocionalno zlostavljanje:

Koje sve vrste nasilnih odnosa postoje?
Zbog čega ulazimo u odnose u kojima postoji emocionalno zlostavljanje?
Kako se ono razvija u odnosu?
Zašto nam je, iako je odnos destruktivan za nas, teško izaći iz takvog odnosa?
Koje su sve posljedice bivanja u takvom odnosu i kako ih iscijeliti?
Kako u konačnici izaći iz takvog odnosa i ne vratiti se?
Te, kako u budućnosti za sebe izabrati drugačiji, pozitivniji odnos?

Vrste emocionalnog zlostavljanja

Emocionalno zlostavljanje može imati različite oblike, od suptilnih do vrlo otvoreno nasilnih. Neka od najčešćih oblika uključuju:

  • Optužbe da ih varamo ili druge znakove ljubomore i posesivnosti
  • Stalna provjera ili drugi pokušaji kontrole našeg ponašanja
  • Stalno se svađaju ili protive
  • Kritika
  • Iskrivljavanje činjenica, zbunjivanje, izluđivanje
  • Izoliranje pojedinca od njegove obitelji i prijatelja
  • Omalovažavanje i verbalno zlostavljanje
  • Odbijanje sudjelovanja u odnosu
  • Sramoćenje ili optuživanje
  • Tihi tretman (česti prekid komunikacije u odnosu, “kažnjavaju” nas šutnjom)
  • Banaliziranje naše zabrinutosti oko nečega
  • Namjerno ne-davanje naklonosti i pažnje

Važno je zapamtiti da ove vrste zlostavljanja možda neće biti očite na početku veze. Veza može započeti s prividom da je normalna i da nas partner voli, ali nasilnici mogu početi koristiti taktike s vremenom kako odnos napreduje, kako bi kontrolirali i manipulirali svojim partnerom. Ta ponašanja mogu započeti tako sporo da ih isprva možda nećemo niti primijetiti.

Kako se ono razvija u odnosu?

Emocionalno zlostavljanje obično se ne događa na prvom ili drugom izlasku. Može biti sakriveno duže vrijeme. Najčešće se počne otkrivati nakon prve početne faze “zaljubljenosti”, ako pričamo o partnerskim odnosima. Paralelno sa “izgaranjem” koktela hormona koji nas privuče u odnos, počinje se “paliti” vatra emocionalnog zlostavljanja. Što je nasilnik sigurniji da smo “njegovi” (uhvaćeni u odnosu), to je slobodniji u izražavanju nasilnog ponašanja.

Što se događa s nama?

Kad se znakovi emocionalnog zlostavljanja počnu pojavljivati prvi put, već smo neko vrijeme u odnosu. Najvjerojatnije smo zavoljeli pozitivne strane tog partnera, jer to je, na kraju krajeva razlog zašto smo se zaljubili u njega ili nju. Zapamtite, svaka osoba ima svoje kvalitete i mane, nitko nije crno-bijeli. U svima nama postoje neugodne sklonosti da povrijedimo drugu osobu. Svatko od nas ima jedan dio “nasilnika” u sebi. Pitanje je samo naše vlastite zrelosti da to uvidimo, da preuzmemo odgovornost za taj dio sebe. Da ga ne ispoljavamo na drugima, nego da ga istražimo u sigurnosti psihoterapijskog procesa i shvatimo otkud on dolazi, zašto ponekad želimo biti destruktivni prema drugima?
Problematika emocionalnih zlostavljača nije u tome što posjeduju dio koji voli biti nasilan, nego u tome što taj svoj dio ne žele (ili ne mogu) kontrolirati. Što ga ne vide i ne preuzimaju odgovornost za njega. Te ga time nikako ne mogu transformirati zbog čega on ostaje otvoreno nasilan prema nama (a najvjerojatnije i prema ostatku svijeta).

Nakon što primijetimo prva nasilna ponašanja u odnosu, možda smo zbunjeni. Mislimo da se to dogodilo samo taj jedan put, da partner ima “težak dan”. Pokušavamo ga razumjeti i opravdati njegovo ili njeno ponašanje. Govorimo si da ju/ga volimo i brinemo za drugu osobu. Na neki način, želimo negirati i umanjiti to što primjećujemo. No, jednom kada počne, emocionalno nasilje se ne prestaje dešavati. Na početku nam je to teško prihvatiti. Može se dogoditi nasilna situacija, a mi mislimo da je to jednokratan događaj i odlučimo mu ne pridati toliko pažnje. Istovremeno osoba može imati periode kada je opet nježna, bliska i dobronamjerna prema nama, što nas dodatno zbunjuje. Ponovno si govorimo: “Pa ona nas ipak voli.” No tijekom vremena primjećujemo sve više i više ispada emocionalnog nasilja. Pojavljuje se sve više nasilnih ponašanja ili riječi. Prijatelji i članovi obitelji vide nas uplakane, zabrinute, preplašene… svjedoče odnosu koji se dešava. Drugi počinju shvaćati što se dešava, no mi sami često i dalje ulažemo napor da negiramo situaciju. Možda povremeno tražimo pomoć, povjerimo se nekome u trenucima kada je najteže, no kada se stvari “malo smire” vraćamo se u funkcioniranje “sve je u redu, ovo je bila samo prolazna faza”. Ova faza odnosa može jako dugo trajati.

Traje sve dok se jednog dana napokon ne probudimo i shvatimo da smo u vrlo nezdravoj, destruktivnoj vezi iz koje moramo izaći da bi spasili vlastiti život.

Nekad sam bila sretna osoba koja je imala planove i snove. Iscrpilo me je emocionalno i verbalno zlostavljanje. Osjećam se otupjelo i ne znam više tko sam. Prestala sam razmišljati i vjerovati za sebe. Izgubila sam nadu u bolji život.

Zašto ulazimo u takve odnose?

Ispod emocionalnog zlostavljanja koje vidimo na površini, postoji cijeli svemir dinamike odnosa kojeg nismo svjesni. Kao što smo već rekli, sve započinje privlačnošću. Kada upadnemo u emocionalno nasilnu vezu, najvjerojatnije postoji nezdrava dinamika odnosa koja se tada maskira u kemiju ili snažnu privlačnost. Dinamika odnosa u emocionalno nasilnoj vezi je uglavnom dinamika između osobe koja koristi nasilje kao svoj obrambeni mehanizam i osobe koja ima tendenciju upadanja u ulogu žrtve (što je također obrambeni mehanizam).

Dinamika naših odnosa je uvjetovana – što znači da proizlazi iz okruženja u kojem smo odrasli. Postoji mnogo različitih scenarija u kojima se možemo pronaći, a svima je zajedničko da smo odrastali s iskrivljenim osjećajem kako izgleda zdrava ljubav. Uglavnom nismo vidjeli kako izgleda zdrava ljubav dvije odrasle osobe (naših roditelja), niti smo imali iskustvo kako je to kada nas netko voli na zdrav način (ako naši roditelji takvu vrst ljubavi nisu znali dati jedno drugome, nemoguće je da su je dali nama). U našoj povijesti je vjerojatno već bilo prisutno emocionalno zlostavljanje, no kao djeca ga nismo mogli definirati tako. Na primjer, ako nas je jedan roditelj povremeno zlostavljao, a onda u drugim prilikama govorio da nas voli (ili nas je drugi roditelj uvjeravao da nas zlostavljač voli) u nama su se ugrađivale dvostruke poruke. Već tu počinje naš korijen prihvaćanja zlostavljanja kao normalne pojave jer nas ta osoba “ipak voli”. To je iskrivljenje zrele ljubavi. Odrastanje s tim iskrivljenjem (ili krivim vjerovanjem) uvjetuje nas da nam postanu privlačni takvi ljudi. Koji će nas istovremeno zlostavljati i voljeti.

Obitelj bi trebala biti naše sigurno mjesto. Na žalost, vrlo često je suprotno. Često je to mjesto na kojem nalazimo najdublju bol u vlastitom srcu.

Vrlo često imamo situaciju da dvoje ljudi koji su odrasli u kaotičnim domovima (u kojima je bilo emocionalnog nasilja) budu međusobno vrlo snažno privučeni. To se drugim riječima zove traumatsko vezivanje o kojem smo već pisali. Budući da niti jedan od partnera nije naučio biti u zdravom odnosu niti ima vještine koje su potrebne da bi se zdrav odnos održao, s vremenom otkriju da zdrava veza zahtijeva mnogo posla. Uglavnom nemaju kapacitet da se time bave te postaju reaktivni i djeluju isključivo prema trenutnim osjećajima. S vremenom veza postaje nasilna (fizički, emocionalno, financijski, duhovno, intelektualno…).

Kako “nesretnu” povijest pretvoriti u sretan život?

Naša povijest i odnosi unutar naše primarne obitelji u kojoj smo odrasli uvijek imaju ključnu ulogu u razlozima zbog kojih nesvjesno biramo nasilne odnose. Na početku nam se ovakvo objašnjenje najčešće ne sviđa, volimo si tumačiti da se nasilje događa jer je svijet “nasilan” i da to nema nikakve veze s nama. Na sreću, istina je potpuno drugačija.

Zašto, na sreću?

Zamislite da nemamo nikakav utjecaj na odabir svojih odnosa? To nas ostavlja na prilično bespomoćnom mjestu. S te pozicije izgleda kao da nam ne preostaje ništa drugo nego pomiriti se sa sudbinom. Sudbinom žrtve. Zar to nije strašno? Zato kažemo na sreću, jer istina je potpuno drugačija. Ako osvijestimo koja je naša uloga u odabiru takvih odnosa, dobijamo moć da izađemo iz njih, da proradimo svoj nesvjesni dio zbog kojeg ulazimo u takve odnose i da ga promijenimo. Da, s vremenom, naučimo birati odnose u kojima smo voljeni, zaštićeni, sigurni. Odnose u kojima nas druga osoba poštuje, dobronamjerna je prema nama. Kao i mi prema njoj. Odnos koji nam obogaćuje život, motivira nas i veseli. Odnos u kojem naravno, povremeno ima “loših dana” ali njihov omjer je neusporedivo mali prema onim “dobrim danima”.

Nove Radionice

traumatsko vezivanje

EABP: Da, 7 sati
Datum:
 5.6. 2021.
Vrijeme: 9:30 – 17:30
Vodi: Tihana Ilić Prskalo
Cijena: 400kn