Već smo pisali o emocionalnom zlostavljanju u odnosima. Ako ste propustili pročitati, pogledajte sljedeća dva članka na tu temu:
Emocionalno zlostavljanje u odnosima (1.dio)
Emocionalno zlostavljanje u odnosima (2.dio)
- Danas nastavljamo odgovarati na sljedeća pitanja vezana uz emocionalno zlostavljanje:
- Koje su sve posljedice bivanja u takvom odnosu?
- Kako u konačnici izaći iz takvog odnosa i ne vratiti se?
- Te, kako u budućnosti za sebe izabrati drugačiji, pozitivniji odnos?
Posljedice emocionalnog zlostavljanja
Ako se nalazimo u odnosu u kojem je emocionalno zlostavljanje ozbiljno i događa se dugo vremena, vrlo lako je moguće da izgubimo cjelokupni osjećaj sebe i osjećaj stvarnosti, ponekad bez ijednog traga fizičkog nasilja. Emocionalne rane su nevidljive izvana, pretvorene su u sumnju u sebe, osjećaj bezvrijednosti i gađenja prema samima sebi. Istraživanja pokazuju da su posljedice emocionalnog zlostavljanja jednako teške kao i posljedice fizičkog zlostavljanja.
S vremenom, optužbe koje su nam upućene, verbalno zlostavljanje, prozivanje i kritika toliko nagrizaju naš osjećaj sebe da se više ne možemo realno vidjeti. Posljedica toga je potpuno iskrivljena stvarnost u kojoj se možemo početi slagati s nasilnikom i postati interno kritični prema samima sebi. Jednom kad se to dogodi, većina žrtava zarobi se u nasilnu vezu vjerujući da nikada neće biti dovoljno dobra za bilo koga drugog. Za bilo kakav odnos.
Emocionalno zlostavljanje može utjecati na sve naše ostale odnose jer se počnemo brinuti o tome kako nas ljudi uistinu vide i da li nas uopće vole? Može se stvoriti ogromna sumnja u to da li uopće zaslužujemo biti voljeni od ikog drugog te sve svoje odnose počnemo gledati iz te pozicije. Posljedica toga je da se može dogoditi da se potpuno povučemo iz svih svojih odnosa i izoliramo, uvjereni da nas nitko ne voli.
Kako izaći iz takvog odnosa?
Prvi korak u suočavanju s emocionalno nasilnom vezom je prepoznavanje zlostavljanja. Ako uspijemo prepoznati bilo koji aspekt emocionalnog zlostavljanja u našem odnosu, to je početna točka od koje krećemo. Prije svega moramo moći biti iskreni sa samima sobom. Prihvatiti ono što proživljavamo da bi mogli krenuti dalje. To je vrlo često težak i bolan korak, jer prihvaćanjem da živimo u odnosu u kojem postoji emocionalno zlostavljanje otvara se bolna činjenica da smo možda predugo ostali u njemu skrivajući istinu od samih sebe.
Koji su koraci koje možemo poduzeti?
Stavljanje sebe na prvo mjesto
Moramo napraviti ogroman preokret u postavljanju prioriteta. To počinjemo raditi tako da otkrivamo koje su naše potrebe i počnemo voditi računa o njima te prestanemo ugađati osobi koja nas zlostavlja.
Postavljanje granica
Možemo razmisliti o tome koja ponašanja ne želimo više tolerirati i pokušati ih iskomunicirati s osobom s kojom smo u odnosu. Jasno joj dati do znanja da nam vikanje, vrijeđanje i ponižavanje više nisu opcija. Ako nam je to preteško, a uglavnom je, možemo sami sebi postaviti granice kojima ćemo se početi štititi. Na primjer, svaki put kada se počne dešavati neželjeno ponašanje, možemo napustiti prostor u kojem se nalazimo.
Prestajanje krivljenja sebe te preuzimanje odgovornosti
Ako smo neko vrijeme u emocionalno nasilnoj vezi, možda vjerujemo da s nama nešto ozbiljno nije u redu. Istina je da postoji emocionalni obrazac iz naše prošlosti zbog kojeg smo skloni nasilnim odnosima, međutim to nije naša krivica. Nismo izabrali na koji način ćemo proživjeti svoje rano djetinjstvo i na koji način će se naši skrbnici odnositi prema nama. Međutim, možemo početi razmišljati o odgovornosti. Sada više nismo bespomoćna djeca i imamo izbor izaći iz nasilnog odnosa. Sada možemo preuzeti odgovornost za vlastiti život i promijeniti svoju sadašnjost. Ako prestanemo biti “žrtva” nitko više ne može biti “nasilnik”.
Prihvaćanje da ne možemo “popraviti” druge
Unatoč svim našim naporima, istina je da nikada nećemo moći promijeniti emocionalno nasilnu osobu radeći nešto drugačije. Njena promjena je isključivo njena odgovornost i mora doći iz njene motivacije da se promijeni. Ona mora moći uvidjeti koliko je destruktivna za sebe i svoju okolinu, mora moći osjetiti bol vlastite destruktivnosti te pronaći unutarnju motivaciju za promjenu. Ako se to ne dogodi, nikada se neće promijeniti.
Mi često ne možemo utjecati na to. I nismo odgovorni za tuđi izbor. Jedino što možemo popraviti ili na što možemo utjecati je naš odgovor na tuđu destruktivnost.
Građenje mreže podrške
Iako može biti teško nekome reći kroz što prolazimo, glasno dijeljenje može nam pomoći. Često je upravo to prvi korak prihvaćanja stvarnosti. Tek kada na glas podijelimo što nam se događa, situacija poprima svoj stvarni oblik. Pričanje uz svjedoka nam jasno zrcali da je to o čemu pričamo istina, a ne naša puka imaginacija. Možemo razgovarati s prijateljem ili nekim članom obitelji, a ako nam je preteško možemo naći pouzdanog terapeuta.
Ta mreža ljudi s kojima počnemo dijeliti svoju situaciju pomoći će nam da se osjećamo manje usamljeno i izolirano. Pomoći će nam isto tako da čujemo što oni misle i osjećaju o svemu te nam to omogućava da stvari stavimo u novu perspektivu.
Stvaranje plana izlaska iz odnosa
Ako se naš partner, prijatelj ili član obitelji ne namjerava mijenjati ili raditi na svojoj destruktivnosti, nećemo moći (a niti željeti) zauvijek ostati u nasilnoj vezi. Ako to i pokušamo, ona će nam narušiti i psihičko i fizičko zdravlje te ćemo na kraju opet spašavajući život željeti izaći iz nje.
Ovisno o situaciji u kojoj jesmo, možda ćemo trebati poduzeti korake prema prekidu odnosa. To ne znači da odnos moramo prekinuti odmah sada. To znači da možemo naći nekog saveznika, terapeuta, koji nam može pomoći da to učinimo. To znači da možemo početi raditi na svojim strahovima, osjećaju nevrijednosti i osjećaju bespomoćnosti dok ne stvorimo u sebi novi osjećaj vlastite vrijednosti da mi to možemo. I zaslužujemo. To znači da si možemo dati puno vremena za to, da je najbitnije da postavimo namjeru i cilj, a onda strpljivo uz kvalitetnu i sigurnu podršku koračamo prema njemu. Često je pravo promišljen i polagan izlazak iz takvog odnosa garancija da mu se nećemo vratiti. Ako odnos napustimo naglo, bez adekvatne podrške i nespremni da budemo samostalni, velika je vjerojatnost da ćemo mu se vratiti.
Bitno je znati da zlostavljanje često eskalira kada osoba koja je zlostavljana donese odluku da ode. Zašto? Zato što zlostavljač ne može podnijeti da više nema moć nad nama te počne upotrebljavati još veću silu ne bi li nas slomio, promijenio našu odluku. Zato je bitno prije takve odluke izgraditi dovoljno vlastitih resursa i okružiti se sigurnom podrškom kojoj ćemo se moći obratiti kada se to bude događalo.
Novosti u Centru
