Moja kreativnost iscjeljuje mene i druge. Rečenica je to koju sam napisala za vrijeme svoje kreativne rehabilitacije, koja je prethodila pisanju moje prve knjige.
Trebalo mi je vremena da u nju povjerujem.
Puno lakše sam povjerovala rečenici koja je, iako nikada izgovorena, duboko utjecala na moj život: moja seksualnost ugrožava mene i druge.
Život sam provela odvojena od tijela. Pobjeći u glavu bio je moj način da ostanem, da preživim.
Živjela sam, mnogi tako žive: nesvjesni da imaju tijelo, da imaju pravo osjećati. U mom unutarnjem svijetu mašte bilo je zabavno. Ipak, nisam izgledala kao da se zabavljam: uvijek pothlađena, smrznutih ruku i nogu, pomalo ukočena, naizgled hladna, često odsutna.
Oni koji žive u glavi puno misle. Mislila sam da je energija moje druge čakre prijetnja mojoj kreativnosti. Kako bih kontrolirala svoju seksualnost, bila sam spremna odreći se svoje životne energije. Nisam znala da su isprepleteni: kreativnost i seksualnost, užitak i krivnja, djetinjstvo i životna energija.
Kakvo je dijete bez živosti?
Mirno? Dobro? Pristojno?
Kakvi smo mi, posramljeni zbog svojih potreba?
Kakva sam ja?
U krivnji kad bih užitak željela, uz strogu unutarnju kritičarku, nisam ga mogla doživjeti bez srama i samoosuđivanja. Zato sam ga se odrekla.
Živjeti zaleđena, bilo je kao da ni ne živim.
U stalnom iščekivanju kazne zbog istraživanja seksualnosti, potisnula sam ju ne shvaćajući da nema nikoga tko bi me sada mogao kazniti, osim mene same. Ali ja sada mogu prihvatiti svoje tijelo i svoju seksualnost. Ono što je unutar tebe je tvoje, rekla mi je Tihana.
U mome tijelu su moja seksualnost, moja životna energija, moja svjesnost, moj užitak, moje želje, moje emocije, moja kreativnost, moje pravo da osjećam.
Ležim na livadi, osjećam podršku zemlje ispod sebe, vidim nebo, čujem cvrkut ptica, a energija kola mojim tijelom, čujem ju.
Samo što nisam na livadi, ležim na spužvi, na terapiji, a Tihana sa strane svjedoči tome da sam živa.
Živa sam.
Pokretanje energije kroz tijelo me zateklo.
Bili su mi strani: vrućina u prstima, slatka ugoda pokrenute druge čakre, životna energija koja se gura da me prožme, da oživi strast i užitak i potrebitost i ranjivost.
Seksualna energija ne mora uvijek završiti seksualnim činom, uviđam ležeći na leđima.
Ona je prisutna u sladoledu za vrućeg dana, u prštavim mjehurićima moga najdražeg pića, u smokvi ubranoj usput čiji se slatki sok cijedi po mojim prstima, u vjetru u krošnjama drveća u gradu, u suzama ganuća zbog izlaska Sunca. Ona je prisutna u meni.
Slaveći svoju seksualnost na koju imam(o) pravo, slavim(o) život sam.
Nastja Kulović
Nove Radionice
