Iskorištavanje drugih manipulacijom

Iskorištavanje drugih se može ostvariti na puno različitih načina. Ono što je zajedničko je korištenje drugih ljudi tako da se ne mari za njihove osjećaje i potrebe. Drugi se obično nalaze u podređenom položaju pa je otpor iz psihičkih, emocionalnih ili čak i fizičkih razloga težak ili nemoguć. Ta podređenost izvana može izgledati kao nestvarna, ali za podređenu osobu može biti itekako stvarna ili nerješiva. Iskorištavanje može biti blaže, poput jednostranog prijateljstva gdje jedna osoba ugađa, a druga uzima i koristi tu podložnost. Može izgledati poput sebičnog ljubavnika ili prezahtjevnog šefa. Može biti spolno proganjanje ili napastovanje na poslu. Može uključivati prevaru i izdaju, ali najčešće uključuje izobličavanje stvarnosti. Manipulatori izobličavaju stvarnost, odvoje se od vlastite osobnosti i onda niti druge ljude ne doživljavaju kao osobe, nego kao funkcije za njihove ciljeve.

Narcisoidni poremećaj je pokrenut potiskivanjem srama (preplavljujućeg ranog srama od prava postojanja, dijete se srami sebe a ne svojih postupaka). Kako ga pokreće sram i užas od takvog preplavljivanja, podiže se puno bijesa i agresije koju nastoji izbaciti van na druge. Takva osoba ne razvije kapacitete za prepoznavanje i uvažavanje osjećaja i potreba drugih jer je stala u emocionalnom razvoju negdje oko prve ili druge godine. Zato druge ljude ne vidi kao odvojene osobe već kao produženje svoga ja i vlastitih potreba. Ova rana povreda, zajedno s nerazvijenim kapacitetom svjesnog međuljudskog odnosa stvara podlogu za manipulaciju. Drugi su ovdje da bi poslužili njihovim ciljevima.

Empatija

Sposobnost empatije ili viđenja druge osobe i razumijevanja njenih osjećaja, podrazumijeva kapacitet da možemo biti s vlastitim osjećajima i da istovremeno možemo biti u međuodnosu s drugim ljudskim bićem. Nije važno da li dijelimo osjećaje s tim „drugim ili drugom“, ali ih možemo razumjeti i prihvatiti čak i kad se ne slažemo. Dakle izlazimo iz prosudbe i iskrivljavanja, projekcije i transfera i prisutni smo sa svojim i tuđim u sadašnjem trenutku.

Preko empatije ne postajemo jedno s drugom osobom (kao malo dijete s mamom), nego iz odraslog svjesnog bića premošćujemo jaz između odvojenosti. To se ne može dogoditi, ako u razvojnom periodu nismo najprije osjetili sebe kao zasebno biće. Osjećaj vlastitog ja kao odvojene i samostalne jedinke razvojna je prekretnica, koja se polako povećava od prve do četvrte godine. Da bismo mogli druge očitavati, moramo imati kapacitet sagledavanja sebe i prepoznavanja osjećaja koji nama pripadaju.

Zbog toga je presudno da roditelji imaju razvijen kapacitet empatije, jer onda svojim licem, izražajima, očima i naravno ponašanjem zrcale djeci njihove intenzivne osjećaje. Tako stvaraju bazu koju preko neurona zrcaljenja dijete usvaja.

Empatija se ne može razviti ako dijete ne postigne osjećaj sebe i svojih osjećaja, te mogućnosti toleriranja osjećaja, a naročito srama. Sram je najniža vibracija osjećaja i dijete ga ne može samo izregulirati. Zaobiđeni sram- sram koji narcisoidni ljudi tako duboko potiskuju ispod razine svjesnosti- priječi rast empatije. Bez empatije ljudi teško kontroliraju agresivne nagone.

Razvoj osobnosti u smjeru manipulativnosti

Manipulativni ljudi pate od razvojne povrede gdje ne razumiju svoju zasebnost i granice tuđe osobnosti. Dijete kad se rodi i prve dvije godine nema razumijevanje odvojenosti i osjeća se jedno sa svime oko sebe, te s roditeljima i njihovom moći. Kad počne uviđati da je malo i bespomoćno, a da snaga prebiva u odrasloj osobi, dio djeteta želi ostati u jedinstvu sa snažnim skrbnikom. Ako među njima nema granica, može nastaviti osjećati da ima kontrolu nad onim tko zadovoljava njegove potrebe.

Ono što je važno u roditeljstvu je da djetetu u ovom periodu olakšaju život u njihovoj ranjivosti, te da dijete dobije osjećaj da vrijedi zbog onoga što zaista jest, a ne zbog svoje moći. Ako roditelj dozvoli djetetu da se osjeća pretjerano važnim i da mu da preveliku kontrolu, dijete podržava infantilnu fantaziju da njegova moć dolazi od kontrole odraslih.

Dakle i oduzimanje potpune važnosti i obezvrjeđivanje kao i davanje pretjerane kontrole djetetu, mogu odvesti u razvoj manipulacije. To zaustavlja razvoj u smislu postepenog upoznavanja vlastitih sposobnosti i izgradnji samopouzdanja za samostalnost.

Kad ne upoznaju svoju zasebnost takve osobe ne poznaju vlastite granice niti razumiju da druge osobe imaju pravo na svoje granice. Umjesto toga razvijaju se vještine snimanja sredine kako bi se uzelo od drugih preko manipulacije.

Ljudi koji toleriraju povrede granica su najčešće oni koji kao i narcis nisu stvorili osjećaj posebnog ja, obično zato što su ih naučili da prihvaćaju uplitanja dok su odrastali. Manipulativni ljudi mogu biti nesvjesni kako povrjeđuju tuđe granice ali će to činiti bez grižnje savjesti i bez okolišanja.

Nestvarnost je zaštitni znak narcisoidnosti

Narcisoidni poremećaj formira ljude koji žive u nestvarnosti, kako bi se obranili od užasa srama. To može biti idealiziranje, očekivanje savršenstva, stvaranje slika, iluzija, iskrivljavanje činjenica, predviđanje katastrofe ili druga pretjerivanja. Narcisoidni ljudi će ići vrlo daleko, a sve da izbjegnu stvarnost koja u njima budi sram. Neće se ustručavati laži, poricanja ili bilo kakvog izmišljanja koja bi podržala njihovu lažnu veličinu ili svemoć. Međutim za to im trebaju drugi ljudi koji će se diviti njihovim pretjerivanjima i izvršavati njihove naredbe. Ono što nas uvlači u tu mrežu je naša čežnja da se osjećamo vrjednije i življe. Njima trebaju drugi ljudi za reguliranje nesnosnog srama, oni nama trebaju za ispuniti vlastitu prazninu.

Nitko ne ulazi u vezu s narcisoidnim ljudima da bi ih se podcjenjivalo ili vrijeđalo. Nitko ne želi biti iskorištavan, zastrašen ili dežurni krivac. Nitko ne želi biti blizu nekoga tko se razbjesni na potpuno neobjašnjiv način i čiji ego je toliko osjetljiv da ne možeš predvidjeti raspad. Kako to da onda toliko ljudi s jasnim naznakama narcisoidnog poremećaja vidimo na vrhu društvenog poretka? Kako to da su oni tako često istaknuti među sportskim idolima, likovima iz estrade ili političarima, gdje to pretjerivanje ide na naš trošak? Zašto oni predvode korporacije ili su vođe stada vjernih? Kako to da žene padaju u nesvijest pred bahatim muškarcima, a muškarci često obožavaju bahate žene?

Ono što nas čini ranjivim pred zavodljivim iskušenjem je naša vlastita nesigurnost. Ako smo u takvoj fazi života, kad nam je samopoštovanje vrlo nisko ili nam silno nedostaje bliskost i toplina…može se dogoditi da padnemo na ono što „narcis nudi“. Prilika da budemo nešto „veliko i posebno“ u lažnoj slici narcisoidne grandioznosti, može nas povući u taj traumatski vrtlog. Kako sam i sama bila dio te priče oko godinu dana i nadala se da će ljubav pobijediti druge poremećaje, znam dobro kako možeš upasti u taj vrtlog. Pitanje je što onda činiti sa sobom, a ne s „narcisima“?

Postavljanje jasnih granica

Postavljanje jasnih granica će vrlo brzo udaljiti manipulatore. Kako to da je toliko zahtjevno postaviti granice postupaka koje neću tolerirati? Lažna nada da će biti drugačije spada u našu nesigurnost.

Postavljanje granica osobama koje žive najčešće kontrolirajući druge neće biti jednostavno. Uglavnom, uvijek se može nešto poduzeti za poboljšanje svoje sudbine, ali dobro je biti realan. Dobro je shvatiti da više nismo bespomoćna djeca i da manipulacija djeluje na našu psihu i emocije, ali da nismo zaista nemoćni i zarobljeni. U svakom slučaju cijeli odnos se može promijeniti jer narcisoidna osoba neće tek tako pristati na gubitak kontrole i moći. Dobro je biti realan i vidjeti do kuda želimo ići.