Instinkt preživljavanja, snaga primarnih impulsa

Bessel Van der Kolk „The Body Keeps The Score“

Emocije nisu zapravo u suprotnosti s racionalnošću, naše emocije određuju vrijednost našeg iskustva i baza su za racionalnu prosudbu.

Iskustvo sebe u raznim situacijama je rezultat ravnoteže između emocionalnog i racionalnog mozga. Kad su ova dva sistema u ravnoteži onda se osjećamo „dobro u vlastitoj koži“.
Međutim kad je naše preživljavanje u pitanju, ovi sistemi mogu funkcionirati dosta neovisno jedan od drugog.
Na primjer, ako se mirno vozite, brbljajući s prijateljem i kamion iznenada izjuri iza zavoja, automatski prestajete pričati kočeći i okrećući brzo volan ne bi li izbjegli sudar. Ako su vas instinktivne radnje spasile, brzo ćete se vratiti u ono što ste radili prije. Da li ste sposobni za brz povratak u normalu uvelike određuje kako se vaš autonomni nervni sistem (visceralne reakcije) smiruju nakon prijetnje.

Znanstvenik Paul MacLean, koji je razvio opis mozga kao trodijelnog (teorija na koju se nastavlja Bessel Van der Kolk), uspoređuje odnos između emocionalnog i racionalnog mozga s odnosom dobrog ili lošeg jahača i nepokornog konja. Dok god je vrijeme mirno i put blag, jahač se može osjećati da dobro kontrolira konja. Međutim iznenadni zvukovi ili prijetnja od drugih životinja može dovesti konja do toga da se propne i natjerati jahača da se grčevito drži ili odleti s konja. Isto tako kad ljudi osjećaju da je njihovo preživljavanje u pitanju ili su preplavljeni bijesom, žudnjama, strahom ili seksualnim željama, oni prestaju slušati „glas razuma“ i nema previše smisla raspravljati s njima. Kada god limbički sistem odluči da je nešto pitanje života ili smrti, neuroputevi između frontalnih režnjeva mozga i limbičkog sistema postaju izuzetno slabi.
Psiholozi najčešće pokušavaju pomoći ljudima preko uvida i razumijevanja kako mogu djelovati na svoje ponašanje. Međutim neuroznanost pokazuje da je vrlo malo psiholoških problema u tome da ljudi ne razumiju štetnost svoga ponašanja, a puno više zbog pritisaka iz dubljih regija našeg mozga koji onda preuzmu percepciju i usmjeravaju pažnju. Kad alarmno zvono limibičkog emocionalnog mozga počne zvoniti na uzbunu i opasnost, teško će ga uvidi utišati.
Bessel van der Kolk kaže da ga to podsjeća na komediju u kojoj čovjek koji se vraćao u program kontrole ljutnje sedam puta, priča o tehnikama koje je naučio i kaže : „Tehnike su izvrsne i rade sjajno, sve dok niste zaista jako ljuti”.

Kad su naš emocionalni i racionalni mozak u sukobu (npr. kad smo u bijesu zbog nekog koga volimo, ili prestrašeni od nekog od koga ovisimo ili u žudnji za nekim tko je nedostupan) za nas počinje rat unutar tijela. Taj rat se odvija u našem visceralnom iskustvu: crijevima, srcu i krvožilnom sistemu, plućima itd., i vodi i fizičkoj nelagodi i iscrpljivanju i psihološkom jadu.

Zato rad s emocionalnim i psihičkim problemima treba uključivati cijeli naš sistem. Mi smo vrlo složena bića i nije moguće djelovati na jedan dio mozga isključujući ono što nam je ugrađeno kao baza preživljavanja. Tjelesno iskustvo nam može pomoći u boljem povezivanju emocionalnog i racionalnog mozga.

Ljudi s velikom količinom traumatskog iskustva mogu biti izuzetno lako trigerirani i onda vođeni samo autonomnim nervnim sistemom, jer je za njih to čisto preživljavanje, mada ne mora biti vanjska istina. Rad s traumom (razvojnom i šok traumom) uključuje rad s visceralnim reakcijama i postepenim povezivanjem sa frontalnim režnjevima mozga.