fbpx

Prihvati – pa djeluj. Štogod da je prisutno u ovom trenutku, prihvati kao da si to odabrao. Uvijek djeluj u skladu s tim, ne protiv toga.

Eckhart Tolle

Što znači biti prisutan?

Jedan od osnovnih alata osobnog razvoja i vraćanja sebi je stanje prisutnosti. Boravljenje u sadašnjosti. Prisutnost je, u stvari, drugi izraz za kontakt sa sobom u ovom trenutku. Ovdje i sada. Istovremeno, to je jedna od najčešćih stvari od kojih bježimo. Neprisutnost je bijeg od toga da osjetimo kako smo, ovdje i sada, da to prihvatimo. Prisutnost u interakciji, kontaktu, je djelovanje prema tom osjećaju. 

Istovremeno, prisutnost je naša sposobnost da razlučimo da li je naš trenutni osjećaj sebe (i djelovanje u skladu s tim) rezultat ovog iskustva koje se dešava sada ili iskustva koje se desilo u prošlosti. Naši mozgovi (i tijela) su tako umreženi da nas nešto “sada” često podsjeća ne nešto “od prije” (što znači da su naše reakcija na sadašnje iskustvo u stvari često reakcije na stara traumatska iskustva koje imaju neku sličnost s ovim iskustvom). 

Iako možda izgleda tako, stanje prisutnosti nije statično. To je mjesto koje se oblikuje i teče kroz kontakt. S našom okolinom i s nama samima. Mjesto koje nas povremeno reaktivno odvede u prošlost, no možemo ga naučiti promatrati, jasno vidjeti što od tog iskustva pripada prošlosti i izraziti ga u sadašnjosti. 

Razvijanje prisutnosti

Kada pričamo o osobnom razvoju i razvijanju kapaciteta za prisutnosti, većina nas će proći sljedeće faze dok ne poveća kapacitet za prisutnost:

  1. Neprisutnost, reaktivna interakcija (neprisutni smo sa sobom, ne znamo što osjećamo, naša interakcija s okolinom je vrlo reaktivna, često je odraz prošlih iskustava, ali nismo svjesni toga)
  2. Prisutnost,  reaktivna interakcija (prisutni smo sa sobom, prepoznajemo kako se osjećamo, no još uvijek reagiramo iz prošlih iskustava, iako smo svjesni toga)
  3. Prisutnost, biramo svoju interakciju (prisutni smo sa sobom, prepoznajemo kako se osjećamo, možemo odabrati kako ćemo reagirati (iz starog ili novog iskustva), imamo kapacitet da reagiramo u skladu sa svojim potrebama i budemo ranjivi, otvoreni smo za novo iskustvo)
  4. Prisutnost, ne-reaktivna interakcija (prisutni smo sa sobom, prepoznajemo kako se osjećamo, nov način interakcije u skladu s tim kako se osjećamo u sadašnjem trenutku nam postaje prirodan)

Ako pak prisutnost promatramo s aspekta kontakta, uvijek postoji objekt s kojim smo u kontaktu i na koji imamo reakciju (izrazili ju ili ne). To može biti osoba, ali i zvuk, mjesto, boja, miris, događaj.

Prema tome prisutnost dijelimo na:

  • Prisutnost s onim što se dešava izvan nas, u našoj okolini (prisutnost na van, kontakt s okolinom)
  • Prisutnost sa sobom i onim što se dešava u nama (prisutnost na unutra, kontakt s nama), s našim potrebama i emocijama, onim što naša okolina pobuđuje u nama i kako se nosimo s tim

Ono što možemo primijetiti je da postoje dvije glavne razine prisutnosti ili kontakta u kojima možemo biti. Prisutnost na van i prisutnost na unutra. Kontakt s nama i kontakt s drugima (našom okolinom). Često nam je na početku teško biti prisutni na oba mjesta. Ili smo unutra ili vani. Ili osluškujemo okolinu bez da smo svjesni svoje reakcije, ili reagiramo bez da smo svjesni svoje okoline. 

Da bi vježbali prisutnost i mogli biti prisutni na oba mjesta istovremeno, treba nam praksa. I dovoljno vremena da to vježbamo. Jako je bitno biti svjestan svih faza prisutnosti u kontaktu i dati si dovoljno vremena da osjetimo svaku od njih. Trenutaka u kojima to možemo činiti nam ne nedostaje jer se uvijek dešava neki život u kojem možemo biti prisutni. Unutra, vani ili na oba mjesta.

Kako vježbati prisutnost

Baza za sposobnost i kapacitet prisutnosti i kontakta sa sobom (i drugima) gradi se u ranom djetinjstvu. Ovisi o tome koliko su naši primarni skrbnici mogli biti prisutni sami sa sobom i s nama, te koliko su nas zdravo mogli zrcaliti kada smo reagirali kao dijete. Ono što nismo izgradili u djetinjstvu, možemo izgraditi sada. Pa tako i sposobnost prisutnosti. 

Mirnu prisutnost možemo vježbati dok smo sami sa sobom, prakticirajući meditaciju ili neku drugu metodu promatranja sebe. Međutim, prisutnost u kontaktu, u stvarnim životnim situacijama u kojima moramo reagirati možemo vježbati jedino u kontaktu s drugim ljudima.

U takve svrhe nam kao dobar poligon služi grupna dinamika koja je sastavni dio Edukacije za osobni razvoj i uvod u terapeutsku prasku. Unutar svake grupe stvara se interakcija u kojoj reagiramo na razne načine, kao i u stvarnom životu. Jedna od prednosti grupnog rada je što smo kroz njega stručno vođeni tako da imamo dovoljno vremena i podrške da možemo povećavati svoju prisutnost, prepoznavati svoje reakcije te ih s vremenom početi dublje razumijevati i mijenjati.

 

Novi događaji

Osobni razvoj