Svijet neispunjenih potreba

Uvijek znaš. Imaš osnovne potrebe, a kad nisu zadovoljene, tvoje tijelo šalje signale. Usamljenost, iscrpljenost, strah, aksioznost… To su sve signali da ti nešto nedostaje i trebaš djelovati. Odmah.
Mel Robbins

Na samom početku procesa osobnog razvoja, tema osobnih potreba je nešto čime se dugo bavimo. Otkrivamo svoje potrebe te postajemo svjesni da neke od njih nikada nisu bile ispunjene u ranom djetinjstvu, da nismo niti svjesni toga da su trebale biti ispunjene i da živimo sa neispunjenim potrebama cijeli svoj život. Susrećemo se s vlastitom tugom unutarnjeg djeteta zbog neispunjenih potreba i otkrivamo bolnu čežnju za ispunjenjem istih. U tom procesu započinje unutarnje razumijevanje koje je sve posljedice neispunjenje potreba ostavilo na nas.

Prepoznavanje uzroka

Ako promatramo osobni razvoj iz perspektive ispunjenih i neispunjenih potreba onda je jedan od ciljeva osobnog razvoja: prepoznati koje naše bazične potrebe nisu bile ispunjene, osvijestiti zašto nisu ispunjene i da li ih danas i kako ispunjavamo u svom životu? Te dovesti te dvije informacije u interakciju.

Što to konkretno znači? Da je glavni razlog naših današnjih neispunjenih potreba upravo neispunjenje tih potreba u ranom djetinjstvu. Nismo rođeni s mogućnošću ispunjavanja svojih primarnih potreba te nam je trebala odrasla osoba (mama ili tata) koja će ih ispuniti umjesto nas, čak i prije nego smo naučili komunicirati što nam treba. Problematika nastaje u trenutku kada imamo roditelje koji jednako tako imaju neispunjene potrebe ili su nesvjesni koje sve bazične potrebe trebaju biti zadovoljene da bi se njihovo dijete razvilo u samo-ostvarenog, psihološki sretnog odraslog čovjeka.

Maslow i rano djetinjstvo

Abraham Harold Maslow američki je psiholog, poznat po svojoj teoriji hijerarhije ljudskih potreba. Hijerarhija potreba prema Abrahamu Maslowu temelji se na teoriji da se one mogu zadovoljavati samo postepeno, i to često određenim redoslijedom. Iako ju je kasnije i sam Maslow kritizirao pokušavajući objasniti da prijelaz između nivoa potreba nije tako rigidan, ona nam nudi dobru mapu ljudskih potreba prema kojoj se možemo kretati na svom putu osobnog razvoja.

Na dnu piramide potreba su najosnovnije, fiziološke potrebe, koje uključuju primjerice disanje, hranu, vodu, odjeću… Tek kada zadovoljimo ove potrebe, možemo krenuti na sljedeću stepenicu piramide, a to je zadovoljavanje potrebe za sigurnošću. Isti princip vrijedi za svaku sljedeću stepenicu, sve dok ne dođemo do samoga vrha – gdje se konačno možemo baviti pitanjem samoostvarenja, što je i konačni cilj osobnog razvoja.

Ako promatramo piramidu potreba, onda možemo zaključiti da je vjerojatno velikoj većini nas prvi nivo potreba (fiziološke potrebe) bio ispunjen. Naši roditelji su znali prepoznati kada smo gladni, kada nam je hladno, kada trebamo ići na spavanje. No ako se popnemo samo stepenicu više, na potrebu za osjećajem sigurnosti, velika većina nas će kroz svoje samopromatranje osvijestiti da je potreba za sigurnosti bila uglavnom neadekvatno ispunjena naprosto jer se ponekad nismo osjećali dovoljno sigurno u svojim obiteljima (npr. bili smo grubo kažnjavani i bojali smo se jednog roditelja).

Taj bazični nedostatak osjećaja sigurnosti (ili neispunjenje potrebe) ima za posljedicu da se danas ne osjećamo dovoljno sigurno, ne znamo kako ispuniti tu potrebu, te nemamo dovoljno izgrađenih resursa koji nam daju osjećaj sigurnosti u životu. To za posljedicu recimo može imati da se konstantno borimo sa materijalnom sigurnošću. Ako krenemo još jednu stepenicu dalje i susretnemo se sa potrebom za ljubavlju (pripadanjem, podrškom, viđenjem, nježnošću, emocionalnom brigom, bliskošću), većina nas se susretne sa bolnim nedostatkom ispunjenja tih potreba u ranom djetinjstvu. Upravo taj nedostatak ima za posljedicu da ih niti danas ne znamo ispuniti te nam upravo to nedostaje u većini naših odnosa. Uz neispunjenje obično dolazi i nemogućnost izražavanja potreba, jer većinom nismo odrasli u prostoru u kojem se to podržavalo. Nismo bili ohrabreni da razgovaramo o svojim osjećajima, koji su direktan putokaz prema ispunjenju potreba. Ponekad je ta vrsta neispunjenja glavna motivacija za početak procesa osobnog razvoja. Nemogućnost ostvarivanja kvalitetnih, ispunjavajućih odnosa u životu.

Osobni razvoj i potrebe

Ako ste ikada morali izraziti svoje potrebe izravno drugoj osobi, znate da to može biti teško učiniti. Zbog osjećaja da nemamo pravo na to, da ne zaslužujemo, da nismo vrijedni toga vrlo često odustajemo od svojih potreba, ne komuniciramo ih i na kraju ostajemo povrijeđeni. Često, izražavanje potreba miješamo sa agresijom, kada možemo imati osjećaj da smo “previše” ako tražimo za sebe. Ili suprotno od toga možemo postati potpuno pasivni sa idejom da bi druga osoba trebala čitati naše misli i znati što želimo ili kako se osjećamo.

Osvještavanje toga koje su naše primarne potrebe, koje emocije doživljavamo kada one nisu ispunjene te paralelno učenje kako ih prepoznati i izraziti, moćan su alat osobnog razvoja.

Traženje onoga što trebamo načelo je asertivne, zdrave, jasne komunikacije. Biti asertivan znači reći kako se osjećamo, zbog čega se tako osjećamo, koja je naša potreba u odnosu na taj osjećaj i u kontaktu sa osobom s kojom to komuniciramo. Komuniciranje naših potreba bitan je dio svakog odnosa i nužan za ostvarivanje bliskih kontakata. A imati bliske kontakte esencijalna je potreba svakog ljudskog bića.