Faze oporavka od traumatskih iskustava

Svaka osoba, nakon što doživi jako traumatsko iskustvo, teži tome da se oporavi od njega. Da nađe način da život opet bude kao “prije traume”. Iako je jasno da nam je to glavni cilj, vrlo je teško očekivati da ćemo nakon traumatskih iskustava život doživljavati kao i prije njih. No, ako se ne možemo u potpunosti osloboditi posttraumatskih učinaka, čemu onda služi rad na traumi i kako izgledaju faze oporavka?
Oporavak od traume je individualno iskustvo i za svakoga će biti i izgledati drugačije. Općenito, oporavak od traume je sposobnost življenja u sadašnjosti bez da nas preplave misli i osjećaji prošlosti, vezane uz traumatsko iskustvo. Glavni cilj oporavka od traume je obnavljanje našeg osjećaja sigurnosti, osnaživanje (izlazak iz osjećaja bespomoćnosti) i integracija (stvaranje novog osjećaja sebe).

Prva faza: Sigurnost i stabilizacija

Ljudi pogođeni traumom osjećaju se nesigurno u tijelima i u odnosima s drugima/okolinom. Vraćanje osjećaja sigurnosti može potrajati danima ili tjednima kod akutno traumatiziranih osoba (koje su doživjele naglo, šok iskustvo traume) ili mjesecima do godinama kod osoba koje su doživjele trajno/kronično traumatiziranje (traumatsko iskustvo koje se često ponavljalo i dugo je trajalo). Ova faza obuhvaća otkrivanje koje područje u životu trebamo stabilizirati. Početak toga je rad sa tijelom i našim živčanim sustavom kako bi se postigao veći kapacitet za samoregulaciju (samosmirivanje) u svakodnevnom životu. Na primjer, osoba koja je doživjela traumu može se boriti s reguliranjem ili smirivanjem teških emocija u svakodnevnom životu koje možda ne bi inače direktno povezala s traumom. Ona treba pomoć u tome da nauči kako regulirati i upravljati tim preplavljujućim osjećajima. Ovim radom krećemo prema oporavku. U ovoj fazi oporavka ključnu ulogu ima individualni terapeutski proces koji uključuje somatski pristup u radu sa traumom.

Iskustvo emocionalnog preplavljivanja slično je iskustvu protresene boce sode. Unutar boce je ogroman pritisak. Najsigurniji način oslobađanja pritiska je otvaranje i zatvaranje poklopca na polagan, oprezan i namjerni način kako bi se spriječila eksplozija.

Druga faza: Sjećanje i žalovanje

Ovaj faza se sastoji od procesiranja traume, povezivanja riječi, misli i osjećaja sa traumatskim iskustvom i njezinim utjecajem na naš svakodnevni život. Ovaj faza se obično odvija uz pomoć terapeuta unutar individualne terapije i/ili grupne terapije. Ona može trajati kraće od prve, ali može se i dešavati paralelno s prvom fazom. Tijekom ove faze potrebno je i dalje voditi računa o sigurnosti i stabilnosti. Stvaranje osjećaja sigurnosti (unutar individualnog/grupnog psihoterapijskog procesa) omogućuje osobama pogođenim traumom da se kreću kroz ovu fazu na način koji integrira priču o traumi, a ne reagira na nju u borbi, bijegu ili smrzavanju.

U ovoj fazi ključni su koraci i vrijeme. Ako osoba pogođena traumom postane brzo emocionalno preplavljena kada radimo sa traumatskim iskustvom, mora se vratiti sigurnost i stabilnost prije nego što se nastavi s radom. Poanta nije u ponovnom „proživljavanju“ traume jer se tako osoba re-traumatizira. U ovoj fazi je izrazito bitna kompetencija terapeuta koji zna prepoznati fiziološke/emocionalne znakove preplavljivanja te osobu nježno zaustaviti i vratiti u područje sigurnosti i emocionalnog smirivanja. Kada je osoba spremna, tj. kada ima veći kapacitet da osjeti svoje osjećaje a da ne bude preplavljena, možemo opet nastaviti s povezivanjem sa osjećajima vezanim uz traumatsko iskustvo. Ova faza uključuje važan zadatak istraživanja i oplakivanja gubitaka povezanih s traumom i pružanja prostora za tugovanje i izražavanje osjećaja.

Treća faza: Ponovno povezivanje i integracija

Ovu fazu možemo opisati kao stvaranje novog osjećaj sebe i nove budućnosti. Ona uključuje redefiniranje sebe u kontekstu značajnih/bliskih odnosa te životnih ciljeva. Kroz ovaj proces, trauma više nije centralna točka našeg života oko kojeg se dešavaju ostala iskustva. Trauma se integrira u našu životnu priču. Ona i dalje ostaje dio našeg iskustva, ali nije jedina i najbitnija priča koja nas definira.

U ovoj fazi oporavka, osoba pogođena traumom prepoznaje utjecaj traume na svakodnevni život, ali sada je spremna (ima kapacitet) poduzeti konkretne korake prema samo-osnaživanju i stabilnijem životu. Vrlo često ljudi koji su doživjeli traumu pronalaze novu misiju kroz koju mogu nastaviti osnaživati sebe i rasti. Njihova misija obično brzo postaje javno prisutna, vidljiva i dostupna onima koji ju trebaju. Uspješno rješavanje posljedica traume snažno je svjedočanstvo o otpornosti ljudskog duha, te kao takvo uvijek daje motivaciju i nadu svakome tko je tek na početku svog puta oporavka.

Oporavak je individualan proces i svatko će drugačije prolaziti kroz ove faze. Najčešće je prisutna intenzivna želja da se brzo osjećamo dobro, što je potpuno prirodno. No ponekad zbog nje možemo imati osjećaj da sam proces predugo traje ili da nešto ne radimo “kako treba”. Oporavak nije definiran potpunom odsutnošću misli ili osjećaja o traumatičnom iskustvu, već sposobnošću da živimo s njim na način da on ne kontrolira naš život. U cijelom tom procesu bitna je nježnost, strpljivost i suosjećajnost prema sebi dok se krećemo kroz ovaj proces ozdravljenja i stižemo na mjesto rastrećenosti od traumatskog iskustva.