Svi mi težimo ovladavanju vještine koja omogućava da se izborimo za svoja prava te da osiguramo da se naša mišljenja i osjećaji poštuju, a da istovremeno ne narušimo prava drugih. Za to trebamo imati integriteta i hrabrosti da se jasno izrazimo kada nas nešto smeta i izjasnimo iz kojeg razloga je to tako. Dok iznosimo svoje mišljenje potrebno je izraziti razumijevanje za drugu stranu i ostaviti mogućnost da drugi ne odobravaju ili ne misle na isti način. Ako je naš zahtjev ili iznošenje stava izgovoren, bitno je ne ponavljati se. Ponavljanje često prelazi u uvjeravanje, a to nije asertivnost. Izraziti jasno svoje „ne“ trebalo bi podrazumijevati prihvaćanje tuđeg „ne“. Tada govorimo o poštovanju sebe i drugih.
Ako u djetinjstvu nismo imali pravo na slobodu izražavanja svoje životne energije i emocija, ostat će nam uvjerenje u odrasloj dobi da se nemamo pravo izboriti za sebe te ćemo u vezi toga postati tjeskobni i prestrašeni ili ćemo negirati tu potrebu i duboko je potisnuti.
Rezultati koje postižemo u životu direktno su proporcionalni stupnju vještine naše asertivnosti. U odnosima s drugim ljudima smo asertivni, neasertivni ili agresivni. Agresivno ponašanje je ljutnja usmjerena prema van, a neasertivno ponašanje je ljutnja ili strah usmjereni prema sebi. Oboje imaju veoma štetan učinak na nas. Suprotno tome, ako smo sposobni zauzeti se za sebe, to doprinosi našem osjećaju samopoštovanja i to jako pozitivno utječe na sve uključene. Kada to postignemo, u našim se odnosima otvara mogućnost za otvorenu intimnost, djelotvornu komunikaciju, samopoštovanje i poštovanje drugih.