Granica je rub ili crta na kojoj se susreću dvije različite energije. Ta linija može biti mjesto susreta ili mjesto razdvajanja. Naša prva granica postavljena je pri rođenju, kada smo iz jedinstva s majkom rođenjem odvojeni od nje kako bismo postali individua za sebe.
Granice su važan dio osobnosti. Postavljamo ih na fizičkom, emotivnom i mentalnom nivou kako bismo zaštitili sve ono što nam određuje osjećaj identiteta.
Granice su važne jer štite našu intimu. Pomažu nam da jasno prepoznamo ono što jesmo, što mislimo i osjećamo, ono što nam je vrijedno i važno, te ono po čemu se jasno razlikujemo od drugih. Granice nas štite i istovremeno nam pomažu da prepoznamo svoju jedinstvenost. Istovremeno nam pokazuju naše domete i ograničenja.
Kažemo da imamo zdrave granice kada se naše ,,JA“ nalazi u sredini onoga što se prepoznaje kao pripadanje samom sebi. Fleksibilne i fluidne granice dozvoljavaju istraživanje.
Zdrave granice osiguravaju nam stabilne intimne veze , uspješno nas štite i određuju naš doseg.
Ako nas u djetinjstvu nisu poštovali, ako su nas zanemarivali ili nam nisu dozvolili da jasno izrazimo svoje „NE“, velika je vjerojatnost da su nam granice na neki način oštećene.
Kod oslabljenih granica energija ulazi ili izlazi, a mi ju prepoznajemo kao dio sebe. Nedostaje nam osjećaj sebe.
Ako su nam granice slabe moguće da imamo pretjerani osjećaj odgovornosti. Preuzimamo odgovornost za ponašanje, probleme i osjećaj drugih. Dopuštamo da nas drugi određuju, odnosno trebamo drugu osobu ili grupu ljudi koja potvrđuje naš identitet. Na primjer, ako se u svakoj vezi mijenja ono što volimo, kako se oblačimo i sl., trebamo se zapitati tko smo mi zapravo.
Nedostatak zdravih granica možemo također prepoznati kod osoba koje dopuštaju da ih se tretira bez poštovanja ili suprotno, kada očekuju da drugi ispunjavaju njihova očekivanja i uzimaju sve što mogu.
Ako su naše granice suviše čvrste i nefleksibilne postajemo zarobljenici vlastitih granica. Ne dozvoljavamo da išta uđe ili izađe. Izbjegavamo nova iskustava, a time blokiramo i kreativnost.
Granice možemo podijeliti i na aktivne i pasivne. Kod aktivnih granica naše
JA neprekidno izlazi iz svog centra tražeći nove izazove i impulse u vanjskom svijetu. Kreće se prema van dok ne susretne drugu granicu, odnosno “ne”. To može biti bolno. Često nakuplja nezadovoljstvo i ima poteškoće s punjenjem i obnovom energije na zdrav način.
Kod pasivnih ili zadržavajućih granica naše JA pretežno zadržava svoju energiju u sebi i ima poteškoća sa širenjem vlastitih granica. Vanjskim energijama dozvoljava da uđu, ali se čvrsto drži za njih i nije ih u stanju transformirati.
Kako bismo se uspješnije izborili za svoja prava, bitno je zapamtiti da potrebe i osjećaji drugih nisu važniji od naših, kao što naše potrebe nisu važnije od tuđih. Treba imati poštovanje prema sebi, vjeru u sebe i svoje potrebe.
Iscjeljujuće rješenje je JA koje je usmjereno na sebe, ali ima sposobnost introspekcije i okruženo je fleksibilnom granicom koja dozvoljava istraživanje. U tom slučaju stanje bivanja i stanje djelovanja postaju ujedinjeni. Zdrava granica dozvoljava osobi da daje ne očekujući ništa zauzvrat, te da prima ne pokušavajući grčevito ostati u iskustvu primanja.