Je li vam poznat osjećaj sjedenja na obali i promatranja valova koji se miču, približavaju stijenama i svojim krijestama udaraju o njih? Osjećaj nekog posebnog opuštanja te istovremene fascinacije tim ogromnim, moćnim plavetnilom koje zovemo more?
Osjećaj osvježenja kad skočimo s neke hridi u pjenušavu površinu? Znatiželje kada zaronimo s maskom? Uzbuđenja kad se popnemo na dasku za jedrenje? Ili opuštenog osjećaja nakon dana provedenog na plaži?
More donosi radost posjetiteljima svih dobi, od onih najmlađih koji potpuno oduševljeni ne izlaze iz njega, do onih najstarijih koji se uz more ljuljuškaju u ležaljci uz neku dobru knjigu, plove na kakvom brodu nošeni vjetrom ili romantično čekaju zalazak sunca.
Postoji tisuću načina na koji se možemo družiti s morem što često i činimo.
Ne postoji mjesto poput doma, osim plaže.
Što je to neobjašnjivo čarobno što nas fascinira i privlači k moru cijeli život?
Zašto su ljudska bića toliko oduševljena morem i zašto volimo biti uz more ili u njemu?
Sveprisutni element
Voda je najprisutnija tvar na Zemlji i, uz zrak, osnovni sastojak za održavanje života kakvog poznajemo. Za početak, oceanski planktoni osiguravaju više od polovice kisika na našem planetu. Na Zemlji postoji približno 332,5 milijuna kubičnih kilometara vode – od toga 96 posto je slana voda. Voda pokriva više od 70 posto Zemljine površine. Ako ga gledate iz svemira, naš planet nalikuje maloj plavoj mramornoj kugli. “Kako je neprimjereno nazvati ovaj planet Zemljom kad je sasvim jasno ocean.”, komentirao je davno autor Arthur C. Clarke. “
Naš odnos prema vodi postoji od samog početka života na Zemlji. Naši su stari preci izašli iz vode na kopno i evoluirali od plivanja preko puzanja do hodanja. Ljudski embriji još uvijek imaju proreze na vratu koji izgledaju poput škrga u ranim fazama razvoja, a prvih devet mjeseci života provodimo uronjeni u “vodeno” okruženje majčine utrobe. Kad se rodimo, naše tijelo čini približno 78& vode. Kako starimo, taj broj pada na ispod 60 posto – ali mozak se i dalje sastoji od 80 posto vode. Ljudsko tijelo u cjelini ima gotovo istu gustoću kao voda, što nam omogućava da plutamo. Po svom mineralnom sastavu, voda u našim stanicama je usporediva s onom koja se nalazi u moru.
Nadahnuti smo vodom – čujemo je, mirišemo u zraku, igramo se u njoj, hodamo pored nje, slikamo ju, surfamo, plivamo ili pecamo u njoj, pišemo o njoj, fotografiramo ju i stvaramo trajna sjećanja uz njen rub. Kroz cijelu ljudsku povijest vidi se naša duboka veza s vodom opisana u umjetnosti, književnosti i poeziji.
Ljudi imaju duboku emocionalnu vezu s morem. More nas nadahnjuje, uzbuđuje i smiruje. No naš odnos s morem proteže se kroz vrijeme pa sve do podrijetla samog života. Mi smo stvorenja mora.
Callum Robert
More i mozak
No ono što nas prvenstveno zanima, gledano iz perspektive somatske psihoterapije je, što je to specifično posebno u vodenom okruženju koje pruža takav “odmor” ljudskom mozgu?
Naš mozak uvijek pokušava zabilježiti i tumačiti značenje stvari i događaja. Mozak neprestano prilagođava svoj percepcijski model kako bi razlikovao relevantne od nebitnih informacija u svom okruženju.
U prirodnom okruženju, na ili blizu vode, postoji visok stupanj predvidljivosti događaja. Za razliku od npr. prometne ulice, vodeno tijelo je od trenutka do trenutka uglavnom isto. Gledanje mora izrazita je kontradikcija u odnosu na okolinu u kojoj obično boravimo u svakodnevnom životu. Bljeskajući telefoni, napeti sastanci i bučni gradovi zamijenjeni su gotovo statičnim krajolikom, koji ostaje uglavnom nepromijenjen dok mirno gledamo. Dok nas praznina obavija, mozak se prirodno opušta.
U skladu s tom mirnom pozadinom, mozak i dalje nastavlja tražiti nešto čega prije nije bilo, budući da je to njegova funkcija i dio sustava za preživljavanje: ispravno tumačenje stvari koje se ne uklapaju u krajolik da bi mogli reagirati na eventualnu opasnost. Kad mozak primijeti poremećaj na površini (poput vala ili vodene ptice), stvara se osjećaj iznenađenja i novosti, koji je popraćen ugodnim udarcem dopamina. Istovremeno, ostatak vodenog tijela ostaje isti, što ostavlja osjećaj sigurnosti.
Budući da vodena tijela (poput ritma valova) ostaju ista i mijenjaju se u isto vrijeme, kad ih gledamo, doživljavamo umirujuću bliskost i poticajnu novost. Ovaj siguran ritam, predvidljiv a opet bez monotonije, savršen je recept za pokretanje specifičnog stanja u nama koju je oceanolog Wallace J. Nichols nazvao „plavi um“.
Izraz „plavi um“opisuje „blago meditativno stanje u koje padamo kada smo blizu, u, na ili pod vodom“, kaže on. “To je protuotrov za ono što nazivamo „crvenim umom“, koje je tjeskobno, previše povezano i previše stimulirano stanje koje definira novu normalnost modernog života. Istraživanja su pokazala da je boravak u blizini vode povećava smirenost, mir, jedinstvo i osjećaj opće sreće i zadovoljstva životom u ovom trenutku. ”
Zato, u ovo ljetno doba, ako imate prilike dajte svom mozgu što više “plavog uma”. Tijelo će vam biti zahvalno
Novi događaji
