Redovito promatranje dnevnih događanja i naših iskustava dovest će nas do zajedničkih nazivnika tih događaja. Iza svakog obrasca neispunjenosti, u kojem se osjećamo zaglavljeno i nesposobni za promjenu, postoji krivo uvjerenje koje radi u nama. Kad god nam se čini da privlačimo određenu vrstu događaja ili ljudi koji su stalno problematični ili nezadovoljavajući, našim ponašanjem dominira imidž. Zajednički nazivnici takvih obrazaca uvijek pokazuju put prema nekim krivim idejama koje, obično nesvjesno, njegujemo. Te ideje bi trebalo sebi razjasniti u sažete, jasne izraze, bez obzira na to koliko nam se oni činili iracionalnima. Takvi izrazi mogu počinjati generalizacijama kao što su: „Svi ljudi su ………” ; „Sreća je…….” ; „Novac imaju…………”. U drugu skupinu krivih zaključaka spada zaključivanje o uzroku i posljedici, a počinju sa „Ako………., dogodit će se nešto strašno.” Naši nas imidži često uvjere da su bolne ili jednostavno neugodne situacije zapravo opasne po život. Svaki put kada se osjetimo ugroženima, uhvaćeni smo u obranama koje podržavaju krivi zaključak da je naš život na neki način ovdje na kocki. Moramo naučiti pretočiti te krive zaključke u jasne riječi, a to je točno to za što vjerujemo da je na kocki. Ispisivanje imidža jasnim riječima će istovremeno osvijetliti našu iracionalnost i umanjiti moć koju on ima nad nama.
Često možemo osjetiti djelovanje imidža nakon posebno neugodnog iskustva ili veze, kada osjećamo neobično, gorko zadovoljstvo kao što je : „To sam i očekivala ”, ili „Uvijek sam znala da su ………. takvi ” ili „Djeca samo donose probleme” ili „Ljudima se ne može vjerovati” itd. Naše razočaranje potkrijepljuje negativno vjerovanje i u toj potvrdi postoji neka vrsta negativne utjehe.
Svaki put kad imamo iskustvo kratkog uvida u naše unutarnje negativne predrasude, također imamo priliku vidjeti kako kriva uvjerenja oblikuju našu stvarnost. Ponekad se radi o postavljanju nerealnih standarda koji će poslužiti kao potvrda naših očekivanih razočaranja. Često vjerujemo da naše potrebe neće biti ispunjene, pa onda ništa ni ne tražimo? Također pretpostavljamo da ne zaslužujemo puno pa onda niti ne stvaramo obilje.
Često smo više vezani za razočaranje i neuspjeh nego za sreću i uspjeh. Imidž da ne zaslužujemo ispunjenje privući će negativno iskustvo koje će potvrditi naša očekivanja, što nas vodi u začarani krug samoporažavanja. Kada osjećamo posebno jako beznađe u vezi neke osobne situacije, možemo biti sigurni da je na djelu neki duboko zakopani imidž. Takavo krivo uvjerenje određena obitelj može nasljeđivati iz generacije u generaciju te ga je zato jako teško razriješiti u jednom životu. Svaka obitelj podržava određene iluzije koje su zajedničke svim članovima tog obiteljskog sustava. Osvještavanje tih krivih zaključaka oslabljuje utjecaj koji imidži imaju nad nama. Izvan granica krivih zaključaka naše obitelji, svi dijelimo imidže uobičajene za našu kulturu i povijesno razdoblje, kao i imidže zajedničke cijelom čovječanstvu, koje možemo zvati masovnim imidžima. Glavni masovni imidž ljudskog roda je temeljno vjerovanje da je naša vrsta odvojena i superiorna ostatku života na našem planetu. Posljedice toga sve više osvještavamo kroz probleme zagađenja i uništavanje planeta o kojem u potpunosti ovisimo.