Potiskivanje će uvijek izazvati kompenzacijsku protuaktivnost nesvjesnog koje će nam, na stražnja vrata, nametnuti upravo ono što pokušavamo potisnuti.

Edward Whitmont

Kao djeca dođemo prepuni energije i potencijala i osjetljivosti na ono što dolazi izvana. Nemamo mogućnosti za samostalnost, potpuno smo ovisni o roditeljima i osluškujemo svim osjetilima što je prihvaćeno, a što nije. Sjena predstavlja potisnute instinktivne energije zaključane u području nesvjesnog. One ne umiru niti prestaju funkcionirati, nego prestaju biti dio naše svijesti, prestaju biti izravno izražavanje svjesnom aktivnošću. Zbog toga djeluju nesvjesno, katkad vrlo silovito. Možda mislimo da se nikada ne razljutimo, ali očitujemo pasivnu tvrdoglavost koja druge ljude ljuti. Možda poričemo vlastitu potrebitost, ali suptilnom manipulacijom dolazimo u središte pozornosti. Držanje sjene zarobljenom iziskuje mnogo energije te cjelini oduzima sklad i moć. I ne funkcionira. Sjena nas proganja u snovima. Osujećuje naš rad i odnose. Potiče kompulzivne aktivnosti. Kad je sjena potisnuta, odsječeni smo i od nevinosti te spontanosti unutarnjeg djeteta.

Ono što je također vrlo važno… kad je sjena nepriznata, projiciramo je na druge ljude. Opažamo kako besramno paradira u ponašanju ljudi koji nas okružuju, poput skrivenog oblika koji obasjavamo svojom preuveličanom svjetlošću, dok mi ostajemo pravednički kreposni. Kada postanemo polarizirani, nalik smo magnetu pa privlačimo upravo one koji utjelovljuju našu odbačenu sjenu, kao partnere, šefove, suradnike, susjede ili djecu, koji u naš život uđu kroz odnose kojima ne možemo umaknuti.

 

Ako smo odbacili svoju osobnu moć, imat ćemo šefa tiranina.

Ako smo suovisni i vječno dajemo, sklopit ćemo brak s hladnom i suzdržanom osobom. Ako smo tihi i obazrivi, naš susjed ili cimer bit će bučan ili bezobziran. Dijelove vlastite sjene ćemo žestoko kritizirati u drugima. Gdje god imamo presnažan naboj iza toga leži nešto neprihvaćeno i neosviješteno u nama. Prisutnost tog osuđivanja otkriva nam sjenu kao odbačeno sebe. Ako je seksualnost odbačeni dio, tuđa otvorena seksualnost izazivat će iznimno nabijenu negativnu reakciju. Ako je gnjev odbačeni kapacitet, strahovat ćemo od nečijeg tuđeg gnjeva i kritizirati ga u drugima. Ako potiskujemo svoje emocije, imat ćemo malo tolerancije za one koji su potrebiti, uplakani ili snažno izražajni. Veoma nam je neugodno u društvu osobe koja izražava naše sjenovite energije. Naše je osuđivanje pokušaj da poreknemo izvor vlastite nelagode.

Psiholog Hal Stone smatra da to osuđivanje proizlazi iz rezonancije između našeg odbačenog dijela i tuđega ponašanja. Tako da će nekome racionalnom, neemocionalnom čovjeku teško biti u blizini nekoga tko izražava emocije, jer to budi njegove odbačene osjećaje. Budući da tom aspektu osobnosti nije dopušteno izražavanje, podražaj mora biti otklonjen po svaku cijenu. Strah je zapravo od buđenja tog dijela do te mjere da ga se ne može više obuzdavati. Ego doživljava tu točku kao ogromnu opasnost pa će se potruditi da osuđivanjem ukloni podražaj koji bi mogao probuditi sjenu.
Ponovno prihvaćanje sjene rastvara osuđivanje te donosi veće prihvaćanje sebe i drugih, ali ujedno obnavlja temeljnu cjelovitost.
Ponovno prihvaćanje sjene ne znači da ćemo postati lopovi, propalice i ubojice. Naprotiv vjerojatnost pojave takvih ponašanja veća je kad je sjena potisnuta i kad njezina energija ojača do te mjere da ovlada svjesnim dijelom. Što je potiskivanje veće, to je naša sjena glasnija ne bi li je čuli i to je veća vjerojatnost da će postati demonska.

Elementi naše osobnosti koji se nisu smjeli izraziti ili zbog direktnih zabrana ili zbog toga što je dijete to razumjelo kao nedobrodošao i neprihvatljiv vlastiti dio, nisu se zbog toga razvili… potisnuti su u sjenoviti predio. Naši sjenoviti elementi poput odbačene djece pribjegavaju sve ekstremnijim ponašanjima kako bi privukli pozornost.

Ponovno prihvaćanje sjene znači da ponovno prihvaćamo instinktivne energije svojih potreba i želja, kako bismo ih izrazili na primjeren način. To ne znači da svijest predajemo sjeni, nego da sjenu dovodimo u svijest.