POPUNJENO!
Danas se često koristi ta fraza „ljubavi prema sebi“, koja je na žalost mnogim ljudima nedostupna. Nedostupna je jer ne poznaju što je neuvjetovana ljubav i prihvaćanje sebe u nesavršenosti. Kako nisu iskusili ništa što bi im ostalo zapisano u tijelu kao nježna roditeljska ljubav i prihvaćanje, onda žive u iskrivljenju nevoljenja sebe ili narcisoidnog poremećaja.
Nedostatak ljubavi
Ne postoji ništa tako razarajuće kao nedostatak ljubavi.
Ljubav je osnovno ljepilo svemira, vezujuća sila u punom smislu. Kod nas ljudi ta središnja komora integriranja je srčana čakra, koja je iscjelitelj i ujedinitelj. Ljubav integrira, nedostatak ljubavi dezintegrira. Bez nje ne možemo povezati naše dijelove u cjelinu.
Sve vrste povreda traumatiziraju srčanu čakru jer su izdaja ljubavi. Većina povreda i zlostavljanja događa se unutar konteksta obiteljskih odnosa. Dovoljno je loše što se uopće događaju, ali je još gore što dolaze od ljudi koje volimo, s kojima živimo i kojima moramo vjerovati. Stoga podnosimo ne samo nasilje, već i iskrivljene odnose u kojima se ono događa. Gasimo vezu, zatvaramo srce i povlačimo se u sebe.
Kad su primarni odnosi iskrivljeni, umanjujemo svoju sposobnost voljenja i povezivanja, sposobnost stvaranja odnosa. Stvarati odnose znači da smo jednostavno sposobni odnositi se ili svrstavati svoja iskustva u veći vanjski kontekst.
Kad su odnosi izvrnuti, izvrnut je naš osjećaj o tome kako se stvari međusobno povezuju.
Pogled na širu sliku, kontekst u kojem se odvija život, postaje oštećen, što nas zaustavlja da izrastemo u viši smisao vlastitog bića. U odnosima odraslih postoji izbor (bilo da ga percipiramo ili ne), izbor da možemo otići i ostaviti nekoga tko se prema nama loše ponaša. Dijete nema izbor, nema čak niti izbor “nevoljenja”. Posljedice lošeg tretiranja pojavljuju se simultano na tri razine:
- Iskustvo zlostavljanja može narušiti prirodan razvoj tijela, emocionalnog svijeta i psihe.
- Interpretacija zlostavljanja, koju često pripisujemo našim nedostacima, a ne nedostacima roditelja.
- Konfuzija, stapanje zlostavljanja i ljubavi, u kojoj ove dvije stvari postaju međusobno neodvojivo povezane. U ovom slučaju se zlostavljanje prenosi u odnose koje formiramo kao odrasli.
Mržnja prema sebi
Najgore od svega je što tu neljubav okrećemo prema puno svojih dijelova te osjećaja koji nisu bili dobrodošli. Pa ih nastavljamo tretirati s odbojnošću i netrpeljivošću. Ako se za dijete brine površno, bez nježnog dodira punog ljubavi i dobrodošlice, njegova ljubav za sebe i druge će biti površna. Stalno će nešto nedostajati. Osobe koje su bile zlostavljane često ne osjećaju svoje tijelo te imaju slabe granice. Ako je dijete ignorirano i posramljivano od ljudi koji su mu u životu najvažniji, ono internalizira ovu iskrivljenost u odnosu prema sebi. Njegov unutarnji glas nosit će tog kritičara i držati ga u stanju krajnje nevrijednosti.
Kako u odrasloj dobi početi osvještavati te prihvaćati svoje “nevoljene dijelove”? Tko ih danas može prihvatiti? Jedino mi, sami sebe. Kako bi dočekali sami sebe kao tek rođeno dijete? To je tema ove radionice, time ćemo se baviti u subotu, 07.09., od 9:30 do 13:00. uz iskustvene vježbe koje nas najbrže dovode do starih zapisa u našem tijelu.
Datum: 07.09.2019.
Vrijeme: 9:30 – 13:00
Mjesto: centar Snaga namjere, Račićeva 5/1
Voditeljica: Tihana Ilić Prskalo
Cijena: besplatno