Maska je uvijek iskrivljenje iskrenih kvaliteta višeg Ja osobe. Crpimo svoje stvarne snage – ljubav, moć ili mudrost – kako bismo stvorili imitaciju koja drži ljude podalje od našeg istinskog višeg Ja koje je vrlo ranjivo. Zbog straha od vlastite ranjivosti, vjerujemo da nas mogu «zaštititi» naše niže Ja i naša maska.
Niže Ja zatim iskrivljava istinske kvalitete višeg Ja i pretvara ih u imitaciju višeg Ja za koju se nadamo da će nas učiniti neranjivima i prihvatljivima drugim ljudima. Strah u nižem Ja iskrivljava istinsku sposobnost za ljubav u potčinjenost i ovisnost (masku ljubavi). Samovolja sitnog ega nižeg Ja iskrivljava istinsku moć u agresiju i kontrolu (masku moći). Ponos nižeg Ja, koje se želi izdići iznad običnosti ljudskog stanja, pretvara znanje u odvojenost i povlačenje (masku znanja).
Strah da naše istinsko Ja nije prihvatljivo je ono što nas je uopće i nagnalo da stvorimo masku. A na kraju shvatimo da maska zbog svoje lažnosti, a time i neprivlačnosti, ustvari donosi upravo ono odbacivanje kojeg se najviše bojimo, stvarajući tako iznova naše izvorne povrede iz djetinjstva. Kada smo uhvaćeni u začarani krug, to nas odbacivanje tjera da podvostručimo trud da učinimo masku još savršenijom, stvarajući time još više odbacivanja i tako dalje u nedogled. Glavni protuotrov za masku je učenje kako prihvatiti i voljeti sebe takve kakve jesmo; tada konačno možemo otpustiti strah da nas drugi ne vole i ne prihvaćaju.
Tada možemo prigrliti istinske kvalitete višeg Ja u njihovom izvornom obliku. Kada zračimo svoje više Ja, otkrivamo da smo ljudima privlačni te pokrećemo pozitivni krug u kojem pojačavamo i naglašavamo ono što uistinu jesmo.
Thesenga Susan; Nebranjeno ja