Peter Levine tvrdi da traumatski simptomi nisu uzrokovani samim događajem te da nastaju kada se energija preostala iz iskustva ne isprazni iz tijela. Tvrdi da ta energija ostaje zarobljena u živčanom sustavu gdje može izazvati kaos u našim tijelima i umovima.
Ljudski organizam tokom života stalno doživljava različite oblike stresnih situacija. Ponekad je naš živčani sustav sposoban sam ponovno uspostaviti ravnotežu, no u određenim slučajevima dolazi do blokade samoregulirajuće funkcije te se kao posljedica razvijaju simptomi traume. Na taj se način u nama zadržava određena tenzija. Naš se sistem ne uspijeva resetirati, odnosno riješiti podražaja te gubimo sposobnost bivanja u tu i sada, osjećaja sebe i dolazi do preplavljivanja. Najčešći osjećaji koji su povezani s takvim iskustvom su bespomoćnost, strah i gubitak kontrole. U našem tijelu postoji prirodna reakcija na prijetnju i ako se naš sustav nakon završetka tog iskustva nije vratio u opušteno stanje to će uzrokovati trajne probleme u tijelu i doći će do unutarnjeg iscrpljivanja uzrokovanog stresom. Kroz terapijski rad organizam podsjećamo na samoregulacijski mehanizam opuštanja koji uzrokuje smanjenu napetost mišića, snižavanje krvnog tlaka, dublje disanje te kreiranje osjećaja mira i opuštenosti.
Ako traumu doživimo kao dio života i vjerujemo da je naš živčani sistem dizajniran tako da teži izlječenju, fokusiranjem na osnaživanje, razvijanjem unutarnjeg promatrača uz pozitivno zrcaljenje i čuvanje sigurnog prostora, možemo učiniti popravak. Na taj način praznimo dio naboja vezanog uz traumu i gradimo dovoljno stabilnosti kako bismo mogli tolerirati snažne senzacije i emocije.