Napuštenost, tjelesna ili emocionalna, izravno utječe na naše preživljavanje. Dijete koje nije dovoljno dodirivano doživljava svojevrsnu napuštenost, čak i ako su mu pruženi drugi oblici skrbi. Tjelesna skrb toliko je važna da djeca u ustanovama, lišena dodira, često umiru od bolesti zvane «marazam» a ta riječ grčkog podrijetla znači «kopnjenje». Ta djeca jednostavno nemaju dovoljno energije da sami sebe stvaraju isključivo od hrane.
Napuštenost može biti suptilna ili očita. Malo dijete osjeća se pomalo napušteno kad god je odvojeno od majke. Kraća razdoblja razdvojenosti su normalna i ne uzrokuju trajnu štetu. Duža razdoblja, kao što je dulji boravak u bolnici, razvod ili dugo putovanje, izazivaju duboku nesigurnost.
Kroz dodir upoznajemo svoje prve granice, a to je koža tijela. Svjestan dodir je iscjeljujući i vraća nas na temelj prihvaćanja svoga tijela.
Ono što je naš najveći kapacitet , a to je prisutnost u tijelu, mijenja iskustvo dodira s drugom osobom.
Radionicu ćemo održati 13.10.2018. od 9:30 do 13:00 sati.