Psihološki, trauma je odgovor našeg sustava koji uključuje složenu oslabljenost naših adaptivnih sposobnosti – emocionalnih, kognitivnih, fizičkih, duhovnih i socijalnih. Ona se događa nakon događaja koji je naš živčani sustav doživio kao opasan po život, sebe ili druge (posebno voljene osobe). Trauma može biti jednokratni događaj, produženi događaj ili niz događaja. Trauma koja pogađa zajednicu ili zemlju naziva se kolektivna trauma.
Trauma može utjecati, šokirati i promijeniti sljedeće naše sustave:
● Kognitivni: sposobnost obrade misli i dobre prosudbe
● Emocionalni: nošenje s osjećajima srama, krivnje, straha, ljutnje i boli
● Tjelesni: mišiće, zglobove, probavu i metabolizam, temperaturu, san, imunološki sustav itd.
● Duhovni: naš svjetonazor, način na koji vidimo stvarnost (obično nam stvarnost ili život postaje iznimno nesigurnom), naše razumijevanje i značenje života, društva i/ili svijeta
● Društveni: odnosi sa partnerima, obitelji, prijateljima, kolegama i strancima
Traumatična sjećanja su implicitna (autonomna) i pohranjena su u nesvjesnom, fragmentiranom obliku. Ta sjećanja nemaju osjećaj za red, pa čak ni međusobnu povezanost. Zbog toga se mogu lako aktivirati aktivacijom naših osjetila i/ili osjećaja u sadašnjem trenutku, što zovemo re-traumatizacijom. Nešto što se dogodi sada, podsjeti nas na ono što se dogodilo u prošlosti, te reagiramo emocionalnom reakcijom koja pripada prošlosti, a ne sadašnjosti.
Ona nije moja prošlost, ona je moja sadašnjost.
osoba koja je preživjela traumu
Ovisno o tome kada (u kojem vremenskom intervalu i periodu našeg života) se trauma dogodila (ili događala), te koliko puta se ponavljala, trauma može imati različite posljedice na sve naše sustave.
Prema tome razlikujemo različite vrste traume:
● Direktna trauma: nešto što se direktno dogodilo nama, bilo da smo događaj fizički proživjeli ili smo mu fizički svjedočili (bili prisutni dok se događao).
● Indirektna trauma: nešto što nismo direktno iskusiti niti svjedočili samom događaju, ali je imalo ogroman utjecaj na nas (događaj koji se dogodio nekom drugom, ali utjecao je i na nas).
● Akutna (šok) trauma: jednokratni događaj koji se dogodi u ograničenom vremenskom intervalu. (seksualni ili fizički napad na nas, prolazak kroz prirodnu katastrofu (potres), automobilska nesreća, razvod, nagla smrt bliske osobe).
● Kronična (ponavljajuća) trauma: događaj koji se ponavljao, dogodio nam se više puta ili nam se dogodio na različite načine. (konstantno zlostavljanje, zanemarivanje, nasilje u obitelji, višestruke operacije, višestruke loše dijagnoze, ponavljane automobilske nesreće, doživljavanje višestrukih prirodnih katastrofa, gubitak više bliskih osoba).
● Sakrivena trauma: nešto nije bilo direktno usmjereno prema nama, ali je svuda oko nas. (covid-19, život u kvartu u kojem ima nasilja, nasilni susjedi čije nasilje nije usmjereno prema nama).
● Složena trauma: ona je slično kroničnoj traumi, ali je razlika da se događa na način da ju doživljavamo u djetinjstvu od osoba u koje bi trebali imati povjerenje (roditelja, učitelja, susjeda, autoriteta kojima bi trebali vjerovati). Ova trauma započinje u djetinjstvu, ali i dalje utječe na više područja naših života kako odrastamo.
Bez obzira kojoj smo vrsti traumatskog događaja bili izloženi, trauma ostaje u našem sustavu i ometa naše svakodnevno funkcioniranje. Dobra vijest je da se s traumom može raditi na vrlo strukturiran i efikasan način. Rad s traumom je dio trogodišnje edukacija za osobni razvoj i uvod u terapeutsku praksu centra Snaga namjere, a sam rad još više produbljujemo nastavkom trogodišnje edukacija za terapeute tjelesno-orijentirane terapije.