fbpx

Da se zauvijek nastavljamo vraćati kući, svjetlu ljubavi i mudrosti, i da nikada ne prestanemo pokušavati doprijeti do onih koji su i dalje izgubljeni u tami straha i neljubavi.

Psihoterapija i srce

Ako postoji neki cilj osobnog razvoja (zbog kojeg se najčešće upuštamo i u psihoterapijski proces), ako postoji nešto za čim čeznemo, neko sretnije mjesto na koje želimo stići putem osobnog razvoja, kako znati koje je to mjesto i kada smo ga dostigli? 
Na psihoterapiju nas najčešće natjera neka problematika koja je aktivna u našem životu, neki unutranji nesklad koji se manifestira kao vanjski problem. Što ako ispod te vanjske motivacije postoji naša unutarnja motivacija zbog koje krećemo na put osobnog razvoja? Ako je ta motivacija jednostavno želja da živimo život na nivou srca? Želja da živimo životom integriteta i ljubavi?

Naša dugogodišnja zajednička praksa tjelesno-orijentirane psihoterapije i edukacije za osobni razvoj pokazuje da što smo kao ljudi psihološki zdraviji, to postajemo humaniji i naši izbori su etičniji. To se dešava jer se naše ponašanje više ne temelji na uvjetovanim, impulzivnim reakcijama iz djetinjstva ili iskrivljenim (a time ponekad i nehumanim i neetičnim) stavovima, nego na našoj, sada već razvijenoj duhovnoj svijesti. 
Prelazimo od ponašanja koje ide iz uvjetovanja preko navike, do ponašanja koje kreće sa mjesta izbora – mjesta slobode. Prestajemo koristiti strategije kojima pokušavamo manipulirati drugima, ne udovoljavamo da bi se osjećali voljenima, energija koju ulažemo u neki odnos ne temelji se više na tuđem ponašanju. Odlučujemo voljeti sebe i živjeti iz srca bez obzira na to što drugi rade.

 

Ljubav bez očekivanja

Bitno je naglasiti da je ta odluka jednostrana. Samo mi sudjelujemo u njoj. Da bi drugi u njoj sudjelovali, oni moraju sami odlučiti isto. To nam se često ne sviđa, jer je naše očekivanje prvo da nas vole, da bi mi mogli voljeti. I sebe i druge. Međutim, ta vrst ljubavi je dječja ljubav. Osobnim razvojem, kroz psihoterapijski proces, postajemo neovisni o ljubavi drugih. Postajemo slobodni od neljubavi. Počinjemo posjedovati svoju vlastitu ljubav. Više ne čeznemo da nas drugi vole, jer postoji jedna osoba koja nas voli i koja je uvijek tu za nas – mi sami. Iz tog mjesta otvorenosti vlastitog srca prema samima sebi, iz mjesta punoće, možemo donijeti odluku da živimo ljubavno i prema svijetu oko sebe. Time, naravno, ne možemo utjecati na to da će se i drugi odnositi prema nama s integritetom i ljubavlju, ali ništa nas ne može spriječiti da se odnosimo s integritetom i iz ljubavi prema sebi, prema drugima i cijelom životu kao takvom. Ta vrst ljubavi postaje direktan put prema bezuvjetnom DA životu. Više ne bježimo i ne skrivamo se od života. Imamo dovoljno integriteta da se s hrabrošću otvorimo svemu što se događa u našem životu i da se ne zatvorimo pred životnim izazovima. Na taj način počinjemo doista živjeti, u punom smislu riječi.

Put integriteta i ljubavi

Cilj osobnog razvoja je život našeg najvećeg integriteta i ljubavi. To je život na nivou srca u kojem smo ljubazni, nježni i pažljivi prema sebi i svijetu oko sebe. U kojem poštujemo sebe i druge. Prepoznajemo svoje osjećaje, vjerujemo im i želimo biti dovoljno ranjivi da ih možemo izraziti, podijeliti sa drugima i razgovarati o njima. I kroz dobre, a naročito kroz teške trenutke u životu. Na tom putu vjerujemo da nam sva životna iskustva, uključujući i one izazovne, nude mogućnost rasta i učenja. Da su životne krize, ako imamo namjeru učiti iz njih, upravo putokaz do nekog boljeg nas. Na tom novom putu s pažnjom smo prisutni sa drugima oko sebe, možemo ih čuti u njihovoj sreći i njihovoj tuzi, odgovaramo empatijom i iskrenošću, govoreći iz srca. Živimo s integritetom priznajući (i sebi i drugima) kada griješimo, tražimo povratne informacije od drugih, preuzimamo odgovornost za načine na koje povrijedimo nekog, otvoreni smo za istinu i konstruktivnu promjenu. Pa čak i onda kada nam je to teško. Lagano koračamo ovom planetom, svjesni utjecaja svog ljudskog otiska na zemlju, sudjelujemo u njemu sa najpozitivnijom namjerom koju možemo pronaći u sebi. Znamo da svaki naš korak ima širok utjecaj. Spremni smo učiti na svojim pogreškama. Štitimo sebe i poštujemo svoju osjetljivost poštujući svoje granice govoreći “ne” prema potrebi. Ne borimo se s drugima, samo mirno iz svog centra poštujemo svoj emocionalni, psihički i fizički prostor. Znamo da to zaslužujemo. I da je to OK. Vjerujemo svojoj intuiciji i slušamo svoj unutarnji glas. Pokušavamo se usredotočiti na život u sadašnjosti i nudimo svoju prisutnost svijetu. Činimo djela koja svaki dan povećavaju našu fizičku, mentalnu, emocionalnu, socijalnu i duhovnu snagu. Svjesno uživamo u ugodnim trenucima života uzimajući si vremena da budemo zahvalni, dopuštamo si osjetiti i izraziti radost, uzbuđenje i sreću. Znatiželjni smo prema životu. Spremni smo isprobati nove stvari čak i ako se bojimo. Znamo svoju vrijednost i izražavamo svoju snagu, dok istovremeno i druge potičem na to. Otvoreno primamo vodstvo i podršku u svom životu i zahvalno nudimo vodstvo i podršku drugima.