Je li vam poznata bar jedna od sljedećih situacija: Osjećate da bi život mogao biti više od toga što trenutno živite, ali ne znate kako to pronaći. Imate problem s prepoznavanjem svojih osjećaja. Doživljavate intenzivne emocije koje su preplavljujuće i ponekad zbog njih nailazite na nerazumijevanje okoline ili ulazite u konfliktne situacije. Vaš vas posao ne ispunjava. Često ste u sukobu s partnerom ili članom obitelji, radnim kolegom ili prijateljem. Znate što želite napraviti, no nikako ne možete sami započeti. Doživljavate iznenadne kritičke misli o vlastitoj inteligenciji, izgledu ili sposobnosti. Želite donijeti neku odluku, popisujete sve pluseve i minuse, ali još uvijek niste sigurni što učiniti. Nešto osjećate u vezi neke situacije, a ne možete prepoznati što je to. Entuzijastično započnete neki kreativni projekt, ali vrlo brzo zaglavite, osjećate da nije dobro i u konačnici odustanete. Želite promijeniti neke svoje obrasce ponašanja, no ne znate kako…
Kada počinjemo?
Lako ćemo prepoznati da sve ove nabrojane situacije uključuju neku vrstu problematike ili osobnog izazova. Neke od njih su više problemi, dok su druge više poput prilika. Najčešće su to problemi koji pružaju mogućnosti, ili mogućnosti koje predstavljaju probleme. Njihov zajednički nazivnik je da svi oni, ako želimo uspješno proći kroz njih, zahtijevaju promjene u nama.
Promjene koju zahtijevaju nisu jednostavne poput promjene guma na automobilu kada se istroše, niti je to velika, komplicirana vrsta promjene poput preseljenja u drugi dio svijeta zbog novog posla ili škole. Vrsta promjene koju sve ove situacije zahtijevaju, bile one velike ili male, su unutarnje promjene koje najčešće zovemo “radom na sebi” ili “osobnim razvojem”.
Jer svaki osobni izazov od nas traži osobni razvoj da bi taj izazov uspješno prešli.
Vrlo teško je ukratko opisati što je to osobni razvoj, kako se primjenjuje i koji je njegov cilj. Ono što je bitno je da je to put ili proces na koji se moramo sami odlučiti krenuti, a najčešće to činimo kada se već duže vrijeme u životu suočavamo s nekim problemom koji nikako ne možemo riješiti, koji nas iscrpi i većinom učini prilično nesretnima. Ili kada nam se dogodi snažna i iznenadna životna kriza, s kojom se ne znamo nositi. Često je iluzija da možemo sami naći rješenje, što je opet posljedica naučenih obrazaca ponašanja, da moramo sami, da nemamo pravo tražiti pomoć i da u svijetu oko nas niti nema nekog tko bi nam rado pomogao.
Kako i s kim putujemo?
Međutim, istina je drugačija. Put osobnog razvoja je put na kojem nikako ne trebamo (niti možemo) biti sami. To je promjena koja zahtijeva kontakt sa sobom, ali i s drugima. Kontakt sa sobom, jer učimo prepoznavati svoje osjećaje, potrebe, granice i čežnje… Kontakt s drugima jer ih učimo izraziti i biti s njima viđeni, prihvaćeni i dobrodošli. To je unutarnja promjena koja je jedna vrsta vještine koja se može naučiti, a uključuje um, tijelo i srce. Njeno učenje se sastoji od usvajanja i primjenjivanja brojnih psihoterapijskih znanja, alata i tehnika te jednako tako i od dozvoljavanja sebi da otvorimo svoje srce prema sebi i prema drugima. Od učenja, građenja vlastite psihološke mape po kojoj se možemo početi kretati i konačno razumijeti zašto smo takvi kakvi jesmo te kako promijeniti i izgraditi dijelove nas koji nisu dobili potrebnu ljubav u ranom djetinjstvu. Kako sebi postati najbolji prijatelj?
Taj put se sastoji od dodirivanja najdubljih i najbolnijih dijelova sebe te nježnog iznošenja neprihvaćenog na površinu te kroz svjesnost i ljubav iscjeljivanja. Konačnog stajanja u svoju vlastitu snagu i autoritet. I življenja života iz svoje strasti.
To je promjena čiji koraci u početku nisu nimalo očigledni niti laki, koraci koje nitko drugi ne može poduzeti umjesto nas, no možemo i dočekuju nas na pojedinim stanicama raširenih ruku. Neki suputnici koračaju korak po korak uz nas, dok se međusobno podržavamo. Neki suputnici nas gledaju izdaleka, ali kada ih trebamo, kada posustanemo i padnemo, daju nam ruku da se ponovno dignemo. A neki će na svoj put krenuti malo nakon nas i kada pogledamo unatrag vidjeti ćemo što smo sve do sada već prešli na svom putu.
I kamo stižemo?
Često zamišljamo da “osobnim razvojem” stižemo na neko mjesto na kojem će život biti sjajan, bez problema i prepreka. No prava istina je da takvo mjesto ne postoji. Da se tim putovanjem ne mijenja svijet oko nas. Tim putovanjem se mijenja svijet u nama. I način na koji vidimo, doživljavamo i proživljavamo svijet oko nas.
Putem osobnog razvoja dolazimo do novog mjesta u sebi na kojem osjećamo da je sve OK, pa čak i onda kada je život težak i kompliciran. Na tom mjestu puno lakše prihvaćamo da se život sastoji od dobrih i loših trenutaka. Od jednostavnih, ali i teških odluka. Koje konačno možemo donijeti. Prihvaćamo stare završetke i otvaramo se novim počecima. Na tom mjestu učimo istinu da se često niti ne možemo zaštititi od boli koje ponekad život donese na naš put, ali da možemo preživjeti. Da smijemo biti ranjivi. I istovremeno jaki. Da su naša srca beskrajno velika i snažna. Da na životnom moru možemo doživjeti snažne oluje, ali da nas nakon svake oluje negdje čeka mirna luka. I da imamo noge i ruke za plivanje. A kada to nije dosta, da potražimo kolut za spašavanje (ili neku drugu ruku). Da je sutra uvijek novi dan. Da će sunce stvarno zasjati. Da ne moramo biti sami. Da je život lijep (unatoč) i sa svim svojim valovima. I da nas svaki novi vjetar može odnijeti u neku novu priču, koja može biti dobra za nas.
Novi događaji
