fbpx

Trauma nastupa samo kada se pojedinac prilagodi na prijetnju (normalan odgovor na prijetnju), ali se poslije nije sposoban ponovno prilagoditi ili nije sposoban vratiti se načinu na koji je funkcionirao prije prijetnje… Inhibiran ili osujećen odgovor na prijetnju «borba ili bijeg» uzrokuje odgovor kočenja, koji vodi traumatičnim iskustvima.

Peter Levine

Inhibicija – psihičko kočenje, zaustavljanje ili potiskivanje jednog doživljaja drugim, umanjivanje sposobnosti nekih radnji od straha, djelovanje napora volje da ograniči nagone ili neumjerene težnje itd.

Ljudsko tijelo posjeduje svoje procese iscjeljivanja. Biološki smo opremljeni prirođenim instinktima iscjeljivanja i samoočuvanja, a kad trauma ili neprestani stres naruše te instinkte, cijeli je naš temelj poremećen, a s njime i protok energije.

Tok energije kroz tijelo način je na koji ono ponovno uspostavlja ravnotežu. Oslobađanje te struje, ako joj istodobno ponudimo sigurnu posudu, potaknut će veliki dio iscjeljenja. To ponovno uspostavlja protok oslobađanja koji nam omogućuje napustiti obrasce kontrahiranja i proširiti se. Kad se struja oslobađanja podigne u svijest, njezino značenje integrira se u širi kontekst.

Ako je prirodna reakcija na određenu situaciju osujećena, prisutna je neprestana sklonost stvaranju sličnih situacija kako bi se dovršio početni obrazac. Ako je blokada teška, slične situacije možda neće dopustiti dovršenje, ostavljajući nas u beznadnom ciklusu ponavljanja negativnih trauma bez mogućnosti da ih razriješimo i krenemo dalje.

Kad je organizam ugrožen, protok energije u tijelu je pojačan u pripremi za borbu ili bijeg.

Ako ni borba ni bijeg nisu mogući (kao u slučaju djeteta koje tuče otac), moramo odbaciti te impulse iako se tijelo puni energijom. Opetovana trauma koju ne možemo prevladati prisiljava nas živjeti u toj energetskoj kontradikciji aktivacije i inhibicije. Kočenje nam omogućuje djelomično izaći iz tijela i odvojiti se od bolnih osjeta koji će se vjerojatno dogoditi. Ako traumu ne možemo spriječiti, disocijacija (odvajanje) je vrijedna metoda obrane. Čuva nas od preplavljenosti osjećajima umrtvljujući svijest u neposrednom iskustvu.

Somatski terapeut Peter Levine proučavao je način na koji opetovane traume i zlostavljanje  u tijelu uspostavljaju odgovor kočenja.

Kad je trauma aktivirana, osoba blago drhti kao da joj je hladno. Zapravo smo potpuno ukočeni, ukočeni u kretanju, kontrahirani i povučeni u sebe te pritom koristimo vrlo mnogo energije.

U životinjskom svijetu taj odgovor kočenja ne bi trebao biti trajan. Kad trauma završi, životinja može drhtati i nepravilno se kretati oslobađajući zakočenu energiju i naposljetku se vraćajući u svoje prirodno stanje.

Kad se trauma ponavlja ili je stalna, ili ako nema utjehe, odnosno sigurnog prostora za oslobađanje naboja, tu dodatnu zakočenu energiju ne oslobađamo. Određeni dio našega bića ostaje zarobljen u traumi, a slobodno izražavanje energije postaje inhibirano.