Naši roditelji su naši prvi autoriteti, odnosno oni čije ponašanje najviše utječe na naš rast i razvoj. Kasnije kroz život susrećemo nove autoritete kroz učitelje, profesore, šefove na poslu, pa čak ponekad i neke prijatelje koji se postavljaju u tu ulogu. Oni su nam potrebni u vrijeme dok smo djeca, dok rastemo i razvijamo se jer tada nemamo dovoljno iskustva i znanja da se brinemo sami o sebi. Većina ljudi provela je djetinjstvo s roditeljima, uronjena u odnose u kojima dominira uvjetovana ljubav. Malo koje dijete dobiva u djetinjstvu isključivo podršku, a ne i kontrolu. Dok god preziremo, ljutimo se na njih ili izbjegavamo autoritete i dalje smo pod njihovim utjecajem i teško ćemo sami stati u vlastitu snagu. Najčešća posljedica takvih odnosa su neiskrenost i osjećaj krivnje. Ako želimo imati kvalitetne odnose moramo raditi na ta dva razorna osjećaja.
Kada smo bili mali, lagali smo kako bismo izbjegli kaznu, zaštitili sebe ili druge, i to najčešće roditelje. Ako se uspijemo riješiti te potrebe, odnosi će postati iskreni, živi, bez skrivanja te će energija slobodno teći. Stvara se osjećaj opuštenosti i zadovoljstva. Većina djece često osjeća ljutnju prema roditeljima ili odraslima koji su se brinuli za njih. Ako tu ljutnju nisu smjeli otvoreno pokazati, naučili su je potisnuti kako bi izbjegli kaznu, ukor ili gubitak roditeljske ljubavi. Ostati bez te ljubavi jednako je smrti za malo dijete. U odrasloj dobi nastavljamo potiskivati ljutnju prema partneru, šefu ili prijateljima. Kasnije najčešće nismo više svjesni tog potiskivanja. Takvu negativnu energiju često okrenemo prema van kroz vikanje na djecu, zaposlenike, partnera i slično. Ne možemo podnijeti da budemo loši pa onda svi ostali ne valjaju. Ne valja šef, država, susjed, tj. nešto što je izvan nas. Još viši stupanj potiskivanja je ako smo bili prisiljeni potpuno potisnuti svoje niže ja i okrenuti ga protiv sebe. Takva potisnuta energija manifestira se kao lijenost, inertnost, nezadovoljstvo sobom, samodestrukciju i slično.
Ponekad je kasnije kroz odrastanje moguće doživjeti popravak kroz neke odrasle osobe koje su nam važne kao što su treneri ili nastavnici. Sukob s autoritetom nastavnika posljedica je učenikove osobne priče koju nosi iz ranog djetinjstva i odnosa s roditeljima. Ako je nastavnik toga svjestan, neće doživjeti ponašanje učenika osobno. Kako bi dijete bilo sposobno uvažavati autoritet bez straha ključno je da s autoritetom osjeća njegovu prirodnu moć, da ima u njega povjerenje, da se osjeti priznato i prihvaćeno takvo kakvo je. Takav autoritet uistinu vidi dijete ili mladog čovjeka i njegovu bit, a ne prosuđuje ga kroz površne postupke koji često prikrivaju stvarnu potrebu za priznanjem i da budu viđeni.
Nove Radionice
