Naše tijelo je jedino koje nam pruža mogućnost da povratimo osjećaj sigurnosti. Iluzija da će nam to netko izvana osigurati je iluzija djeteta. U djetinjstvu je to zaista i trebalo biti tako, da nam odrasli tj.roditelji osiguraju taj osjećaj. Neki su bili uspješniji, a neki nisu niti sami nikada zaživjeli to u svom tijelu.
Tijelo kao sidro u sadašnjem trenutku
Kada zaboravimo kako biti više povezani sa svojim tijelom…dobro je početi prakticirati vrlo jednostavno. Zbog toga smo i snimili ovaj film i vrlo jednostavnu praksu praćenja tjelesnih senzacija. Čak kad smo i na kratke trenutke prisutniji u „tu i sada“, otvaraju se neki uvidi koji su nam bili nedostupni u titrajima paničnog napada ili „shutdowna“ u depresiji i bezvoljnosti. Ako smo odvojeni od doživljaja vlastitog tijela, odvojeni smo od svoje živosti, od iskustva svijeta prirode te od svoje najosnovnije unutarnje istine. Ta podjela dodatno stvara disocijativno stanje.
Neuzemljenost, tj. neprisutnost u tijelu vodi sve iracionalnijim strahovima i kao da ne znamo više put doma, u svoje tijelo. Kod velike odvojenosti od tijela, naši postupci postaju kompulzivni – više nisu pod upravom svijesti ili ukorijenjeni u osjećajima, nego ih pokreće nesvjestan poriv premošćivanja jaza između uma i tijela, pod svaku cijenu. Od svih gubitaka koji u današnje vrijeme paraju čovjekovu dušu, to otuđenje vjerojatno najviše zabrinjava jer nas odvaja od samih korijena postojanja.
Disocijacija izaziva opasno nepovezane postupke. Mnogi ljudi podliježu ovisnostima, umrtvljujući svoju živost hranom, drogama ili kompulzivnim aktivnostima. Djecu se tuče, zlostavlja ili prisiljava na poslušnost te ih se na taj način istjeruje iz njihova mladog tijela i prije nego što ga nauče shvaćati, a to onda opet stvara neutjelovljene odrasle osobe koje ne znaju što uništavaju. Koliko uistinu hoćete sami mijenjati svoje postojanje? Možda nam ova zbivanja daju dodatni poticaj?
Mahatma Gandhi je rekao :“Ako želiš vidjeti promjenu u svijetu, moraš postati ta promjena.“ Naučeni smo umom upravljati tijelom jer se um smatra nadmoćnijim. Međutim tijelo posjeduje inteligenciju čije misterije um još nije pojmio. Bez tijela kao sjedinjujuće figure postojanja postajemo fragmentirani. Potiskujemo svoju živost i postajemo nalik strojevima, kojima se lako manipulira. Gubimo teren za ispitivanje istine. Svi temelji leže na zemlji, na univerzalnom tlu svega što činimo. Povezati se s tijelom znači povezati se sa zemljom; biti uzemljen u biološkoj stvarnosti postojanja. Naše tijelo je dom našega duha. Ako češće posjećujemo svoj dom… možda nam se svidi da ostanemo trajnije živjeti u jedinom mogućem domu, vlastitom tijelu.