Što nam sve nedostaje u ovim danima? Što smo sve izgubili, a što smo dobili ovim zaustavljanjem poznatog načina života?
Čemu se zaista želimo vratiti? Kojoj brzini života? Što želimo nahraniti? I kojom „hranom“?
Jacob Liberman tvrdi da ne patimo samo od pomanjkanja hranjivih tvari nego i od pomanjkanja svjetlosti. Nedovoljna izloženost punom spektru sunčane svjetlosti može prouzročiti simptome kao što su depresija, kronični umor, visoke razine hormona stresa kao što su ACTH i kortizol te više razine kolesterola. Istraživanja obavljena na djeci otkrila su da neprimjerena rasvjeta znatno pridonosi hiperaktivnosti, poremećajima u učenju, vizualnim problemima, prehrambenim problemima pa čak i karijesu.
Izloženost punom spektru sunčane svjetlosti presudna je za naše zdravlje. Nažalost, kako se civilizacija razvija, sve više vremena provodimo u zatvorenom, pod umjetnim svjetlima (osobito fluorescentnim), izloženi frekvencijama svjetlosti koje ne pogoduju zdravlju. Budući da nestajanje ozonskog omotača dopušta veći rizik da nam sunčane ultraljubičaste zrake naude, tijelo pokrivamo odjećom, zaštitnim kremama, sunčanim naočalama i šeširima kako bismo blokirali svoju izloženost svjetlosti punog spektra. To je i potrebno zbog nestajanja ozonskog omotača, ali ujedno gubimo vrijednu izloženost frekvencijama svjetlosti koje promiču dobrobit.
Psiholozi su identificirali depresivno stanje povezano s promjenama godišnjih doba zvano „sezonski afektivni poremećaj“, zbog kojeg ljudi postaju letargični i deprimirani tijekom zimskih mjeseci, kad je svjetlosti manje.
Svjetlost u tijelo ulazi kroz oči, koje šalju signale izravno hipotalamusu, koji regulira autonomni živčani sustav i endokrini sustav. Epifiza, organ osjetljiv na svjetlo, odgovoran je za proizvodnju melatonina, koji regulira cikluse spavanja i pomaže koordinirati biološke funkcije tijela s vanjskim okruženjem. Više od stotinu tjelesnih funkcija povezano je s dnevnim ciklusima. Kad taj ritam promijenimo umjetnom rasvjetom, jet lagom ili neredovitim rasporedom, narušavamo središnju koordinaciju tijela. Kao što je Jacob Liberman opisao:
„Svi tjelesni sustavi povezani su u neprestanom stanju promjene, a hipotalamus je u središtu. Hipotalamus povezuje um i tijelo, koordinira spremnost jednog i drugog, utječe na našu svijest i tako upravlja našim neprestanim stanjem pripravnosti. Na to važno održavanje sklada tijela utječe sinkroniziranje vitalnih funkcija tijela s uvjetima u okolišu ili, kao što neki kažu „sjedinjavanje s univerzumom“.“
Nevjerojatno je koliko je sve povezano sa svim, zemlja, svjetlost i mi ljudska bića koja su se umiješala na vrlo agresivan način u tu harmoniju.
Svjetlost osim što treba našim stanicama, očima i endokrinom sustavu koji održava tjelesnu ravnotežu, treba i našoj duši. Naša suština žudi za svjetlošću i u ritmu tame i svjetlosti, mi smo vođeni svjetlošću.
Možda je dobar trenutak da pustimo više svjetlosti i dopustimo „rasvjetljavanje“ onoga što ne znamo ili ne razumijemo.