U ova zahtjevna vremena diže se puno osjećaja koji su u djetinjstvu bili razorni i previše. Tada zaista nismo mogli propustiti te osjećaje prevelikog straha, tuge ili boli pa smo kontrahirali naša mala tijela ne bi li umanjili protok. Osjećaj bespomoćnosti je razarajući i svatko od nas je preživio na svoj način „dječju bespomoćnost“.

Načini koje smo usvojili u stilovima preživljavanja, automatski će se uključivati u situacijama gdje se diže puno straha i nepoznatoga. Ono što ne poznajemo, situacije koje su izvan kontrole mogu nas paralizirati (kao nekada u djetinjstvu), ako ne koristimo unutarnjeg promatrača i osvještavanje da smo sada u odraslom i snažnijem tijelu te da zapravo možemo propustiti i nelagodne osjećaje. Borba s nelagodom neće riješiti nelagodu. Tek kad dopustimo protok i neželjenih, neugodnih iskustava, oslobađa se u našem koritu rijeke dovoljno mjesta da mogu doticati i drugi osjećaji i uvidi. Kao zahvalnost, strpljenje pa onda iskorak u nepoznato koje može otvoriti puno novih mogućnosti. I prihvaćanje odrasle osobne moći.

Moć nije stvar, nego put. Posrijedi je proces postajanja stvarnim. Moć je zapravo sposobnost ostvarivanja promjene i postoji zbog važnoga razloga…preobrazbe. Kad staro preraste svoju svrhu, vrijeme je da ga preobrazimo u nešto novo.

Moć imamo kada se usudimo živjeti autentično, kada posegnemo izvan sebe i kažemo golu istinu. Što se više usudimo riskirati, preispitivati, biti dosljedni sebi, to nam je lakše živjeti autentično. Moć se pojavljuje kada smo sposobni pogriješiti te biti odgovorni za pogreške, učiti iz njih i ispraviti ih. Moć je i suočavanje s nepoznatim. Smirivanje sustava tako da možemo s dovoljno strpljenja pronalaziti nove puteve osobne preobrazbe. 

Ne povrijedi nas ono što nam se dogodi, nego naš odgovor na to.

Steven R.Covey

Što ako nam ova vremena kroz bol i neku vrstu zaustavljanja načina na koji smo živjeli otvara vrata za preobrazbu? Imamo vremena za rađanje novog odgovora i promjene u vlastitim srcima.