Najvažnije je biti u stanju trajne povezanosti sa svojim unutarnjim tijelom. Uvijek ga osjećati. Ogromna dobrobit usmjeravanja svoje pažnje u tijelo je veliko jačanje obrambenog sustava. Što više svoje svjesne pažnje unosite u tijelo, to obrambeni sustav postaje snažniji. Kao da se svaka stanica budi i raduje. Tijelo voli vašu pažnju. To je ujedno i snažan oblik samoiscjeljenja. Većina bolesti prikrade se kad niste prisutni u tijelu. Ako gospodara nema kod kuće, mnoštvo nezgodnih pojava može se ondje nastaniti. Bivate li u tijelu, nezvanim će posjetiteljima biti teško ući.
Eckhart Tolle
Tijelo zaista voli prisutnost i povezanost. Kad smo predugo i prečesto odvojeni od tijela, kad živimo samo ili previše u lijevoj polutki mozga, nismo dovoljno u tijelu. Tijelo će učiniti sve da nas spasi, ali to je kao da ostavimo kuću da se brine sama o sebi.
Uvijek mi je fascinantna činjenica da kuća u kojoj se ne živi puno brže propada negoli kuća u kojoj se živi. Dakle zamislite kuću u kojoj živi obitelj s desetero djece, da djeca trče, igraju se, lupaju s vratima i rade sve ono što djeca rade. Ta kuća će biti puno duže u dobrom stanju nego kuća u kojoj godinama nitko ne živi.
Tako je i s našim tijelom, hramom u kojem živimo dok smo u materijalnom, dualističkom svijetu. Ako mislite da se o vašem tijelu trebaju brinuti doktori ili vlast neke države…onda svoju kuću prepuštate neznancima, tj. ostavljate ju potpuno samu.
Tijelo smo isto mi, to je hram u kojem živimo. Povezati se s tijelom znači povezati se sa zemljom. Sad par dana nakon potresa pitanje je trebamo li se trebamo povezivati sa zemljom. Sljedeće pitanje je : „A gdje drugo možemo živjeti?“ Ili kako smo se do sada povezivali sa zemljom, koliko smo brinuli o zemlji i o svom tijelu? A to dvoje je u neraskidivoj vezi. Naše je tijelo dom našega duha. Bez čvrstog ukorijenjenog temelja ne možemo postići mnogo. Treba nam čvrsto tlo da nam pruži stabilnost, ali i dovoljno podatno da korijenje može prodirati kroz njega.
Zamislite svoje tijelo kao snažno veliko stablo. Da bi to stablo moglo opstati i biti zeleno, treba snažno duboko korijenje. To korijenje crpi snagu i energiju iz zemlje.
Da bi naše tijelo moglo biti snažno i otporno, treba nam zdrava i njegovana zemlja. Naprosto smo neraskidivo povezani. Treba nam kisik, zato nam trebaju šume i planktoni. Treba nam puno vode, zato nam trebaju čisti izvori vode. Našem tijelu treba zdrava hrana, zato nam trebaju zdrava polja hrane. Ne može jedno bez drugoga. Vratiti se svome tijelu znači vratiti se zemlji, iskusiti ju, dodirnuti stopalima i rukama, onjušiti i zahvaliti.
Vratiti se tijelu znači dati mu vremena i pažnje. Udahu i izdahu, svim tjelesnim osjetima…naučiti se ponovno pratiti tjelesne senzacije, ne preskakati ih, dati im dovoljno prisutnosti. Naučiti slušati kada nešto boli ili probada. To naše tijelo priča priču koju bi valjalo čuti.
Slušate li svoje tijelo? Ili ga ignorirate? Kako je biti ignoriran? Kako se osjećati bespomoćno? Sjetite se svog tijela. Onjušite ga, dodirnite svoje tijelo, dajte mu vremena. Nema ničega važnijega od toga. To samo priča kompjuter u glavi da su druge stvari važnije.