Razvijanje unutarnjeg promatrača

Unutarnji promatrač nam treba kako bismo ojačali svijest o sebi. Za to nam je potrebno uzemljenje, prisutnost i bivanje u trenutku, tj. bivanje u tu i sada. U tome nam može pomoći dnevna meditacija ili zapisivanje dnevnog pregleda svega bitnog što se dogodilo u danu. Svaki dan možemo odvojiti vrijeme kako bismo prošli kroz svoj dnevni unutarnji i vanjski život. Najbolji način za to je pisanje dnevnika, no vrijeme provedeno u mirnoj kontemplaciji proteklog dana je isto tako korisno. Pisanje dnevnika je uvijek dobar način za izgradnju usredotočene svijesti o sebi. U dnevnik možemo uključiti i snove, pisana vodstva ili razmišljanja o sebi. Disciplina dnevnog pregleda je puno više od jednostavnog bilježenja vanjskih i unutarnjih događaja u danu. To je specifična vježba koja pojačava našu sposobnost da se identificiramo s promatračem i radimo sa svim svojim dijelovima. Radeći dnevni pregled učimo osvještavati kako zapravo reagiramo, tako da tim mislima i osjećajima ne dajemo priliku da se talože u nesvjesnom. Učimo biti svjesni sebe i svojih postupaka tokom dana, što je svojevrsna emocionalna higijena koja je važna za duhovno blagostanje kao što je fizička higijena važna za naše tijelo.

Kroz dnevni pregled jačamo svoju želju za istinom, dajući si dozvolu da osjetimo i zabilježimo sve ono što smo uistinu osjećali i mislili, a ne ono što mislimo da smo trebali napraviti, osjetiti ili misliti. Kada naiđemo na otpor, zabilježimo ga kao što bismo zabilježili bilo koji drugi aspekt sebe. Dnevni pregled sprječava samoobmanu, pretvaranje i potiskivanje, koji su razlozi mentalnog nemira i konfuzije. Ako ovo predano činimo neko vrijeme, nakon određenog vremena ćemo primijetiti kako počinjemo prepoznavati određene obrasce. Moguće je da nakon nekog vremena otkrijemo da se slični događaji ponavljaju. Jednom kad počnemo uviđati obrazac u svom iskustvu, počinjemo gledati dublje u sebe, tražeći uzrok te se počinjemo pitati koji dio mene reagira na određeni način.

Tada započinje dijalog između određenih dijelova nas kojima je potrebno iscjeljenje. 

Puno rada na sebi možemo obaviti samostalno, kroz praksu dnevne meditacije, molitve i dnevnog pregleda. Bez obzira na to svaka osoba koja svjesno radi na sebi povremeno također treba vanjskog pomagača u radu na transformaciji. Svi smo slijepi za neke aspekte sebe koje samo druge osobe mogu jasno vidjeti. Potrebna nam je sigurnost i podrška drugih ljudskih bića koja su svjedoci naše boli i koja priznaju naš napor i borbu. Trebamo druge ljude kako bi nas zrcalili i bili u ulozi promatrača, koji može biti uz nas dok se suočavamo s vlastitom boli i iskrivljenjima. Praksa samopromatranja će brzo posustati ako je forsirana i neugodna. Ako u sebi osjećamo pravu potrebu za shvaćanjem sebe, iskustvo duhovne discipline će donijeti osjećaje užitka i uspjeha.