Osobno iscjeljivanje često ne bude niti lijepo niti ugodno. Stvarno iscjeljenje gotovo uvijek vodi doticanju starih rana, umiranju nekih iluzija i hrabrosti sučeljavanja vlastitoj boli.
Jedan od najopasnijih mitova koje smo naslijedili je da „iscjeljivanje treba biti ugodno“. Ne, ne uvijek. Ponekad naša nelagoda zapravo vodi većem intenzitetu, kao da svjetlost prodire kroz tamu, tj. nesvjesni materijal probija svoj put prema svjesnosti, a naše stare iluzije sagorijevaju. Bol nije greška ili znak da smo zabludjeli. Bol može ukazivati da je proces izlječenja pojačan, da smo možda budniji i senzitivniji nego ikada prije i dublje povezani s „ovdje i sada“ bez namjere da pobjegnemo.
Postoji tendencija u našoj kulturi da izbjegavamo nelagodu bilo koje vrste te da se pokušavamo odvojiti od toga imenujući neugodu kao „pogrešku“ ili „negativan osjećaj“ ili čak „neduhovan“ te bi ju nekako odvojili meditativno ili medikativno. Puno naše zapadnjačke medicine je usmjereno na izbjegavanje boli, utišavanje simptoma, umrtvljavanju kaosa i putu prema nekoj „društveno prihvatljivoj normalnosti“.
Što je normalno?
Ali ponekad zapravo nemamo više interesa povratku u „normalno“. Možda je to „normalno“ bio problem a ne rješenje, toliko nestabilno i lažno da traži promjenu. Kad nas to što održavamo zaustavlja u „biti stvarno živ“, onda se može dogoditi proboj kroz kaos i krizu, vlastitu bol i tugu, frustraciju, iscrpljenost i sumnje, ne bi li se osjetili živima više nego ikada prije i da se srce otvori u naš potpuniji potencijal. Naša bol nije tada kazna našeg „prosuđujućega dobrog“, niti greška univerzuma ili znak neuspjeha i neznanja. To je nekada baza živoga duhovnog učenja.
Ako otvorite mogućnost da vam je patnja trenutno u životu kao poziv da pustite neke stare iluzije, da se probudite od snova što je normalno, da zagrlite život u njegovoj ranjivosti i čudesnosti. Da se zaljubite u ono što upravo sada jest i sebe upravo na tom mjestu.
Ako dopustite da vjetrovi rasprše lažno u koje ste bili povjerovali, i da ono što je umrlo ostane zaista mrtvo te da život eksplodira upravo ondje gdje sada jeste. Vi ste pozvani za dublje istraživanje, kroz bol ovaj put, iako je srce nježno i ranjivo te ne možete još osjetiti ono što tek dolazi k vama kao iscjeljenje.
Jeff Foster