«Naš najveći strah nije da smo nedovoljni. Naš najveći strah je da smo moćni iznad svih naših mjera. Ono što nas najviše plaši je naše svjetlo, a ne naš mrak.» Marianne Wiliamson

Proces rasta i integracije u odrasloj dobi neće početi dok osoba ne otkrije kako je usvojila i ugradila unutar sebe greške drugih u svojem djetinjstvu. Ono što je bilo pogrešno u okolišu, dijete ugrađuje kao svoje u tijelo, identitet i ponašanje. Kroz tjelesno orijentirane terapije, uz prisutnog terapeuta i njegovo svjedočenje, osoba počinje oživljavati na svim razinama, razumjeti i osjetiti da se taj užas odbacivanja i bespomoćnosti već dogodio…da se dogodio u prošlosti. Za dijete to je bilo razarajuće…

Međutim za odraslu osobu koja integrira svoju životnu snagu natrag unutar tijela, to je sasvim različito i najednom ovisnost o drugima i okolišu gubi svoju snagu. Jednostavnije je izraziti svoje temeljne potrebe i živjeti osobnu autentičnost. U prvi mah možemo biti iznenađeni da je naš najveći izazov živjeti u punini i proširenom stanju. Osobni rast i promjena se događa kad počnemo živjeti svoje temeljne kapacitete, a to su sposobnost povezivanja sa sobom i drugima, usklađivanja sa svojom suštinom, povjerenje u sebe, svoju vlastitu autonomiju i autentičnost, te zaživjeti ljubav i seksualnost. Kad to počnemo živjeti unutar sebe kao svoje prirodno stanje, onda više ne ovisimo previše o tome što netko misli o nama, postajemo odrasli u pravom smislu.

Poremećaji koji nastaju u djetinjstvu nas ne moraju držati u klopci cijeli život. U procesu iscjeljenja, ti naši osnovni kapaciteti nas najprije povezuju s tijelom, emocijama i našom životnom snagom. Tek onda možemo stupiti u veću povezanost s drugima. To fantastično dijeljenje energije, ponovno ojačava naše vezivanje sa svojim kapacitetima.