Naš društveni identitet može biti kompulzivan pomagač, zavodljiv ljubavnik, osoba usredotočena na pomaganje drugima ili na zabavljanje drugih.
U svojim obiteljima možemo preuzeti ulogu izgubljenog djeteta, junaka, dobre djevojčice ili buntovnika… Isprva se naš pojam o sebi temelji na tome kako drugi reagiraju na nas, jesmo li popularni ili izopćeni, dive li nam se ili nas kritiziraju, vole li nas ili odbacuju…pa sebe identificiramo uglavnom kroz svoje odnose.
Identitet se sa sazrijevanjem mijenja pa obuhvaća naše viđenje vlastite uloge služenja drugima ili to kako smo naučili davati te prihvaćati svijet izvan razumijevanja sebe kao ega. To postaje naš temelj samoprihvaćanja.
Društveni identitet može početi temelje na egu, ali s vremenom ima mogućnost širenja izvan područja samoživih potreba kako bi obuhvatio svjesnost o drugima. Dok prekoračujem svoj ego identitet kako bih više skrbila o drugima, pojavljuje se moj društveni identitet. Pa ipak, moje predstavljanje drugima uvelike ovisi o temeljnoj snazi ega.
Kad smo preplavljeni snažnim egom, onda i društveni identitet vrtimo oko toga tko smo mi po važnosti u okolišu. Ako možemo odustati od bolesnih zahtjeva prenapuhanog ega, onda možemo stvarnije osjetiti gdje smo u tim odnosima i koja je mogućnost našeg ogledanja u društvenim mrežama.