U svakom od nas postoje dijelovi s kojima nismo zadovoljni, a kada ih pokušamo promijeniti, to često radimo na način da ih nastojimo odbaciti ili voljno promijeniti. To često rezultira time da u kriznim situacijama skliznemo na isto mjesto ili nepoželjno ponašanje premjestimo na drugi aspekt života. Pretjerano pušenje zamijenimo prejedanjem ili konzumiranjem slatkog i slično.

Ključan korak prema stvarnoj promjeni je prepoznavanje i prihvaćanje.
Time dolazi do rasterećenja dijela negativnog naboja i početka promjene.

U procesu prihvaćanja sebe možemo lako skliznuti u samooptuživanje, tj. kritiziranje samog sebe ili obratno u samougađanje, odnosno opravdavanje ili pronalaženje uzroka nezadovoljstva izvan nas.
Oba smjera ne vode prihvaćanju sebe, a to nam je potrebno za promjenu.

Moramo objektivno sagledati činjeničnu situaciju, odnosno razvijati svog unutarnjeg promatrača.
Unutarnji promatrač je dio nas koji ima kapacitet objektivno sagledati sve naše aspekte kao da gleda s distance bez prosuđivanja. To je mjesto gdje se dotiču naš ego i naša esencija.
Ego je ono što mislimo da jesmo, tj. ono s čime smo se identificirali. Zovemo ga i vanjsko ja.
Esencija ili unutarnje „ja“ je ono što mi stvarno jesmo. To je naše više ja koje predstavlja nas bez maske, potiskivanja ili skrivanja.

Promatrač je mjesto gdje se vanjsko i unutarnje ja dodiruju. Kroz njega možemo vidjeti tko smo mi zapravo i tko mislimo da jesmo.
Glavna karakteristika mu je objektivnost iz koje možemo sagledati cijelu sliku. To podrazumijeva jasnoću uma dok sagledavamo situaciju.
Drugi bitan aspekt unutarnjeg promatrača je suosjećanje te naša sposobnost primanja i davanja suosjećanja.

Također važnu ulogu ima naša sposobnost da svoju unutarnju volju povežemo sa svojom svjesnom vanjskom voljom, te razvijamo namjeru i svoj voljni aspekt.
Dobro razvijeni unutarnji promatrač ključan je za naše duhovno zdravlje što uključuje jasnoću uma, suosjećanje srca i jačanje volje.