Naše tijelo je jedini dom koji zaista imamo i u kojem živimo od rođenja do smrti.
Koliko to uzimamo zdravo za gotovo?
Nevjerojatno veliki broj nas zapravo nije otkrilo osobu koja živi unutar tijela.
Možemo se žaliti zbog boli, neuspjeha u životu ili nevoljenja sebe. Ovo izgleda kao da postoji neka svijest o sebi. Međutim ono što vrlo često vidim je da nema previše kontakta sa svojim tijelom. Izuzetno je teško reći “Ja sam ovdje i ovo je moje tijelo i moj dom:” Ono čime se tada služimo su priče mozga, koje mogu biti vrlo odvojene od ostatka tijela. Mozgom smo se počeli vrlo rano štititi od svega što je bilo previše,a teklo je tijelom. Senzacije koje su bile uznemirujuće te podizale osjećaje koje nekada u djetinjstvu nismo mogli propustiti kroz tijelo, jer je bilo previše za malo tijelo koje se nije potpuno razvilo. Što smo onda radili? Najprije pokušavali zaustaviti taj protok, kontrahirati disanje, usporiti krvotok, stisnuti mišiće i još dublje organe. Ako nije uspjelo potpuno… s vremenom smo se preselili u gornji dio tijela i pokušavali iz mozga kontrolirati tijelo.
Ono što nas je nekada spašavalo, u odraslom dobu, “sada i tu” udaljuje nas od istine u tijelu i punog kapaciteta života.
Jedno od glavnih područja ravnoteže u srcu je ravnoteža tijela i uma. Do nje dolazimo od samog početka života u tijelu kroz osjete, senzacije tijela. Beba još u maminoj maternici prima senzacije kroz mamino tijelo, neurone te onda bebino tijelo reagira kroz osjet ugode ili neugode, stiskanja ili opuštanja itd…
Na radionici ćemo raditi vježbe i osjet tijela i energije oko tijela.
Prijavite se