Uvod u NARM Neuro Affective Relational Model
Biti povezan sa sobom i s drugima je iskustvo bivanja koje ispunjava žudnju upisanu u naše stanice «osjećati se potpuno živima». Kapacitet vezivanja koji nije zaživljen, je skrivena dimenzija koja postoji ispod većine psiholoških i fizioloških problema. Nažalost, često nismo uopće svjesni unutarnjih prepreka koje nas sprečavaju u iskustvu povezanosti i životnosti za kojom žudimo. Te prepreke se razvijaju kao reakcija na razvojnu i šok traumu i disregulaciju nervnog sistema kao posljedicu te prekid u vezivanju i poremećaje identiteta.
Mnogi psihoterapijski sistemi su bazirani na medicinskom modelu bolesti, a kao rezultat toga se fokusiraju na psihopatologiju. Tako psihoterapijski pristupi često istražuju povijest osobe i nastoje identificirati disfunkcionalne kognitivne i emocionalne obrasce koji se pojavljuju kao psihološki problemi.
Međutim nove informacije u vezi toga kako funkcionira mozak i nervni sistem dovode u pitanje tradicionalne psihološke metode. Postaje upitna pretpostavka da ako znamo kako je nešto krenulo krivim putem u nečijem životu, onda ćemo znati pomoći osobi kako razriješiti njihove teškoće. Sada se zna da ako stavimo fokus na disfunkciju zapravo riskiramo jačanje te iste. Ako se fokusiramo na nedostatak i bol, vrlo lako ćemo ojačati taj osjećaj koji fokusiramo. Slično, ako se previše fokusiramo na prošlost, jačamo vještinu osobe da reflektira prošlost i povećavamo značaj osobne historije u odnosu na sadašnje iskustvo.
NARM Neuro Affective Relational Model, somatski bazirana psihoterapija se usmjerava na podršku rasta osobnog kapaciteta povezanosti i životnosti.
NARM prepoznaje pet biološki baziranih potreba koje su esencijalne za našu fizičku i emocionalnu dobrobit: potreba za povezanošću, usklađenošću, povjerenjem, autonomijom i ljubavi i seksualnošću.
Kada naše temeljne potrebe nisu prepoznate i prihvaćene, onda dolazi do psiholoških i fizioloških simptoma kao što su: poremećaji samoregulacije, osjećaja sebe i povjerenja u sebe.
U onom omjeru u kojem su naše temeljne potrebe bile prihvaćene i podržane u ranom djetinjstvu, mi ćemo razviti temeljne kapacitete koji nam dozvoljavaju da dozvolimo sebi i da slušamo svoje potrebe u odrasloj dobi.
Na primjer, kada djeca ne dobiju osjećaj povezanosti i pripadanja koje im je neophodno u ranom djetinjstvu, oni rastu tražeći povezanost i bojeći se iste. Kada djeca ne znaju za prepoznate vlastite potrebe, ne znaju kasnije što im zaista treba ili se osjećaju da ne zaslužuju da se njihove potrebe ispune.
U onom stupnju u kojem se razvije kapacitet za prepoznavanje i osjećaj vlastitih bazičnih potreba, mi kasnije možemo iskusiti samoregulaciju, unutarnju organizaciju, rast, povezanost i životnost.
Sljedeće nedjelje na radionici «Povezanost», istražujemo prvi stil preživljavanja prilagođavanjem. Beba se mora prilagoditi da bi preživjela. Ljudska bića se rode sa sposobnošću prilagođavanja, kapacitetom da se razdvoje od bolnih unutarnjih i vanjskih iskustava. Ovisno o stupnju u kojem dječje potrebe kronično nisu prepoznate i ispunjene, djeca su suočena s ključnim odabirom, prilagoditi se ili umrijeti.
«Vezivanje» sa sobom i drugima definira emocionalno zdravlje.
Radionica se bavi istraživanjem prve potrebe i kapaciteta koji izrastaju iz zadovoljene potrebe.
Što se dogodi ako te potrebe nisu prepoznate i dočekane s dobrodošlicom?
Radit ćemo uz tjelesno orijentirane vježbe, dijade i osvještavanje suptilnih pomaka.
Radionica se odvija u nedjelju, 09.09.2018.godine u Centru «Snaga namjere», u vremenu od 9.30-12.30 te od 14.30-17.30.