Trauma je jedan od najvažnijih korijenskih uzroka suvremenog načina ratovanja. Izazivanje, eskalacija i nasilje rata možemo djelomice pripisati posttraumatskom stresu. Naši međusobni susreti u prošlosti generirali su nasljeđe straha, separacije, predrasuda i neprijateljstva. To je nasljeđe traume koje se ne razlikuje od iskustva traumatiziranih pojedinaca, osim u svojoj masovnosti.
„U trenutku kad doživimo traumu, gotovo je posve sigurno da ćemo na neki način nastaviti ponavljati ili oživljavati dijelove iskustva.“
Traumatsko oživljavanje jedna je od najčešćih i najustrajnijih reakcija koje se javljaju prilikom nastanka traume. U trenutku kad doživimo traumu, gotovo je posve sigurno da ćemo na neki način nastaviti ponavljati ili oživljavati dijelove iskustva. Nanovo će nas privlačiti situacije koje nas podsjećaju na izvornu traumu. Kad su ljudi traumatizirani ratom, implikacije su goleme.
Razmotrimo sada sve što znamo o traumi. Kad su ljudi traumatizirani, naši unutarnji sustavi ostaju u pobuđenom stanju. Postajemo hiperoprezni, ali nismo sposobni locirati izvor te stalno prisutne i preplavljujuće prijetnje. Ta situacija izaziva širenje straha i reaktivnosti, pojačavajući potrebu da otkrijemo izvor prijetnje. Rezultat: vrlo vjerojatno, u svojoj potrazi za neprijateljem, postajemo kandidati za oživljavanje traume.
Peter A. Levine