«Kad nismo sposobni učinkovito odgovoriti na opasnost, naš živčani sustav opasnost doživljava kao neprestani događaj, koji tada postaje zamrznut u našoj psihi. Kad je živčani sustav preopterećen, mišićima stižu suprotstavljene poruke. Oni stoga ne mogu usklađeno funkcionirati. Pokreti gube fluidnost. Postaju grčeviti, kruti i nekoordinirani, što samo pojačava tjeskobu izazvanu tim događajem. Kad je iskustvo dovoljno intenzivno, organizam kolabira. Tijelo/um to doživljava kao tjeskobu, bespomoćnost, poraz i depresiju.»
Peter Levine
Ako zamrzavanje uzrokuje nepomičnost, otapanje obuhvaća oslobađanje prirodnog kretanja tijela. Kao što ponovno uspostavljanje cirkulacije nakon ozeblina može izazvati jaku bol pa ga je stoga potrebno izvoditi polako, jednako je i s oslobađanjem traumatičnih učinaka nepomičnosti. Što je blokada opsežnija, to je trauma veća i to je više energije pohranjeno u blokadi. Oslobađanje je potrebno izvoditi polako i vrlo pažljivo.
Da bi se izbjeglo preopterećenje živčanog sustava, važno je najprije uspostaviti određenu vrstu sidra ili temelja kojemu je moguće pristupiti kad zagusti. To može biti sigurno i poznato sjećanje, ugodan položaj tijela ili povezanost s unutarnjim izvorom moći, stvarnim ili zamišljenim. Kad se brana ukloni iz rijeke, bujica energije može biti tako jaka da nam je potreban velik kamen za koji ćemo se uhvatiti kako nas struja ne bi prebrzo odnijela. Sidrenje oslobođenu energiju uzemljuje. To se izvodi prevođenjem emocije u osjet i impuls.
Na primjer : «Kad osjetite ovaj bijes, koji se osjeti pojave u vašemu tijelu?» ili «Što vaše ruke žele učiniti s ovom energijom?» Kad je energija usidrena u tjelesnom osjetu, može se uzdignuti u svijest kako bi pronašla smisao. Na primjer : «Je li ovaj bijes sličan bijesu koji je vaš otac usmjeravao prema vama dok ste bili dijete?» ili «Možete li uvidjeti ovaj sram kao posljedicu napuštenosti, a ne kao svoju razinu postignuća?»
Važno je napredovati polako, reintegrirajući različite dijelove iskustva, jedan po jedan. Levine tu polaganu integraciju naziva «titracija». Titracijom se kemikalije kombiniraju malo-pomalo, u količinama koje su premalene da bi izazvale eksploziju. Na taj se način otvara mogućnost da se cijela količina poveže bez nezgoda. Živčani sustav u traumatičnim situacijama ima potrebu postupno stabilizirati svoju reakciju na taj događaj. Mali dijelovi s kojima je živčani sustav sposoban izaći na kraj bez preopterećenosti naposljetku mogu dovesti do potpunog iscjeljenja. Taj put iscjeljenja je opisan u knjizi Petera Levinea.