«Obuzdati energiju znači tjelesno prihvatiti svoje uzbuđenje, dopustiti osjećajima da se odvijaju u tijelu koje ih obuhvaća i dopustiti da nas ti osjećaji oblikuju. Ako živimo sa svojim tjelesnim osjećajima i iz njih, oni nas mijenjaju njegujući našu ljubav.»
Stanley Keleman
Postoje trenuci u terapeutskom radu u kojima se ne savjetuje izvoditi emocionalno oslobađanje. Ako je temelj u ljudskom biću preslab da bi pružao stabilnost, sigurnost i granice, emocionalno oslobađanje može osobu dovesti u stanje dezintegracije, umjesto da prouzroči integraciju. Ako su traume iz prošlosti jake, emocije gnjeva i bespomoćnosti mogu ponovno izazvati traumu te uvesti živčani sustav u poznate, traumatične obrasce stresa. Ako već postoji emocionalna navika kao npr. nekontrolirano bješnjenje, prelako plakanje ili paraliziranost strahovima, onda dublje ukopavanje tih emocionalnih navika ne pomaže. Ako je bilo koji od tih čimbenika prisutan, bolje je potaknuti obuzdavanje i promjenu ponašanja nego oslobađanje .
Ako je u drugoj čakri prisutan višak, ravnoteža se uspostavlja obuzdavanjem, jačanjem kontejnera. Obuzdati se, znači ne djelovati trenutačno na temelju onoga na što nas upućuje osjećaj, poriv, želja ili potreba. Takvo pretjerano ponašanje je često nesvjestan način oslobađanja energije prije no što se potpuno osvijesti, jer bi osviještena mogla biti previše opasna. Bez obuzdavanja nema pohrane energije i doslovce nimalo moći.
Energija slijedi uobičajene puteve izražavanja. Obuzdavanje poziva na uspostavljanje alternativnih puteva. Ako je naš uobičajeni put oslobađanja upuštanje u seksualni odnos, konzumacija alkohola ili vikanje na nekoga kad god osjećamo tjeskobu, postali smo ovisni o toj aktivnosti i ne shvaćamo tjeskobu pa je niti ne rješavamo.
Učenje obuzdavanja ne znači poricanje ili negiranje određenog iskustva. To nije voljno pitanje prevlasti uma nad materijom nego svjesno prodiranje uma u materiju. Obuzdavanje je dublje usredotočenje pozornosti na emocionalni proces te smjer u kojemu se pokušava odviti. Učenje obuzdavanja znači dopustiti energiji da ispuni naša tkiva, proširi naše osjete i pojača našu pobuđenost umjesto da ju potrošimo čim se pojavi.
Naši osjećaji uslijed obuzdavanja dosežu veću dubinu, znači stvoriti energiju za preobrazbu, umjesto da rasipamo energiju i stvaramo iscrpljenost. Sada kad smo odrasli možemo dozvoliti snažniji protok emocija, obuzdavanje znači upravo to: dozvoliti snažniji protok emocija kroz cijelo fizičko i emocionalno tijelo i tek onda odlučiti što ću učiniti s tim emocijama. Kako najčešće slijedimo dječje iskustvo i obrazac koji smo tada izgradili, slijedimo i u odrasloj dobi taj obrazac, identificirajući se s njim…bez obzira da li se radi o nekontroliranom gnjevu, prečestom plakanju ili paraliziranju strahom. Obuzdavanje znači jačanje vlastitog korita rijeke…tako da kad dođu snažne emocije, onda snažno korito rijeke može propustiti divlju brzu bujicu vode bez straha da će se «utopiti» u emocijama.
Kako je povreda nastala kroz tijelo i emocije, put iscjeljenja je kroz tijelo i emocije.