Osjećaj krivnje ograđuje sjenu u njezino mračno i nesvjesno područje. To je kao zatvorski čuvar koji sjenu drži iza rešetaka, ne dopuštajući joj da dođe na svjetlost svijesti. Zbog toga zatvorena sjena postaje još upornija pa čuvar mora postrožiti nadzor.
Osjećaj krivnje polarizira osobnost. Što je svjetlost jača, to je sjena mračnija. Što je osjećaj krivnje jači, to se više nastojimo osloboditi ponašajući se besprijekorno. Pokušaj besprijekornog ponašanja ograničava prirodan protok energije te u pravilu polarizira um i tijelo. Polariziranoj osobi svojstveno je «ili-ili» razmišljanje. Bez različitosti i šire perspektive zatječemo se zaglavljeni u crno-bijelim izborima. Ćudoređe kojemu poučavamo malu djecu, bez istinskog osjećaja povezanosti s drugima, u pravilu se predstavlja u crno-bijelom kontekstu. Ovo je dobro, ono je loše. To je prilično potrebno za malu djecu s ograničenim razumijevanjem svijeta. Ali, ostati na tome znači ostati u nezrelom kognitivnom procesu.
Djeca koja žive u strahu od kazne ostaju utvrđena u takvom «ili-ili» razmišljanju. Razumljivo, djeca žele da pravila budu jasna, kako bi se mogla ponašati u skladu s njima i ostati sigurna. Žele da im se sve napiše crno na bijelo i sklona su sav život promatrati polarizirano. Ali što se događa sa slučajevima koji su između?
U partnerskim odnosima osjećaj krivnje se ili nabacuje na drugog partnera ili preuzima potpuno unutar sebe. I jedno i drugo je nepodnošljivo i nikada ne vodi intimi i povezivanju. Ako je partnerski odnos baziran na očekivanjima od druge osobe, uskoro će isplivati osjećaj krivnje kojim se traži nešto od drugoga pa se može nabacivati s tim osjećajem dok se ne uništi potpuno užitak. Na primjer užitak intimnosti.
Osjećaj krivnje ograničava slobodan protok energije, te tako lišava osobu ugode. Jednostavno nije moguće osjetiti užitak jer je dio osobnosti zaleđen, ograničavajući ili nadzirući sve što se događa i radi. Kompulzivne aktivnosti često su instinkti načela užitka, ponavljanje se nastavlja jer osjećaj krivnje onemogućuje zadovoljenje.
Osjećaj krivnje juri kroz seksualna vrata i teče toliko silovito da se taj portal za mnoge više i ne otvara. Tako se zaključava presudno važan put užitka i preobrazbe. Seksualnost se odbacuje i šalje u područje sjene, gdje poprima demonski oblik disocijacije i djelovanja, očajnički težeći povezanosti po svaku cijenu.
Najveća mogućnost manipulacije je upravo tamo gdje leži naš osjećaj užitka, tako da je iskrivljeni osjećaj krivnje nametan kroz generacije. Ravnoteža obuhvaća sposobnost njegovanja sebe i drugih, uz održavanje zdravih seksualnih i emocionalnih granica.
Prijavi se na radionicu “Sukobi u partnerskim odnosima
Partnerska ljubav obično počinje sa zanosom ogledanja u drugim očima, onako kako smo trebali biti ogledani odmah po rođenju. Sa divljenjem i dobrodošlicom. Takvi počeci ostavljaju trag očaravajućeg okusa. Kada takvo ogledanje bez zahtjeva i uvjeta posustane, dižu se mnogi strahovi, frustracije i razočaranja.
Puno partnera odustaje jer se ne usude ostati u kontaktu i kada nije ugodno. Projicira se «osjećaj krivnje» na drugoga ne bi li se izbjegla nelagoda. Kako ostati slobodan u ograničavajućim uvjetima partnerstva? Ne izgubiti ljubav u drami nerazumijevanja?
Što učiniti kada udarimo u zid ljutnje? Želite li zaista to istraživati?