Ni jedno ljudsko biće ne može podnijeti iskustvo vlastite nemoći koje ga vječno čini obamrlim. (Rollo May)
Osjećaj bespomoćnosti je podloga za sva traumatska iskustva, od ranog djetinjstva i razvojne traume do bilo koje šok traume.
Kako smo često uronjeni u vlastite osjećaje nemoći onda nas opčinjavaju tuđe pobjede te nalazimo naslađujuće zadovoljstvo u praćenju neprestanih bitaka za prevlast i nadzor – nad sobom, nad drugim ljudima, nad nacijama i nad samom prirodom – ali je uvijek posrijedi moć nad nečim.
Što je to moć? Odakle je dobivamo? Kako je koristimo? Zašto nam je potrebna? Kako izbjeći njezinu neuravnoteženu dvojnost viktimizacije i zlostavljanja, agresivnosti i pasivnosti, dominacije i podređenosti? Gdje da pronađemo vlastitu moć bez smanjivanja tuđe moći?
Kako postići entuzijazam i svoje prirodno pravo na djelovanje, oslobođeno od nezdravog srama i osjećaja krivnje koja nema temelja?
Ta su pitanja presudna za sve koji prolaze proces iscjeljivanja. U polariziranom razmišljanju «ili-ili» moć shvaćamo u kontekstu «osvoji ili budi osvojen», nadziri ili budi nadziran, pobjednici ili gubitnici, prednost ili podređenost. Popularan model moći u današnjem svijetu jest model koji možemo opisati kao «moć nad», utemeljen na borbi i suprotstavljenosti dvojnosti, u kojoj jedna strana naposljetku odnese pobjedu nad drugom stranom.
U unutarnjem svijetu se borba nastavlja. Smatramo da moć stječemo boreći se protiv svojih inferiornih dijelova snagom svojih superiornih dijelova. Nedvojbeno je da je pobjeda u takvoj unutarnjoj bitci katkad važna. Ali, pobjeda jednog dijela nad drugim ne vodi cjelovitosti nego daljnjem fragmentiranju. Takve bitke sustavu oduzimaju energiju i najčešće se neprestano iznova vode.
Preustroj načina razmišljanja o moći nas vodi preobražaju i aktiviranju vlastitog života. Izviranje istinske moći iznutra obnavlja radost življenja.
Najveći izazov svega ovoga je upravo u partnerskim odnosima gdje smo vrlo lako trigerirani i još lakše prebacujemo projekcije na drugoga. Trenje rađa iskrama, ali tu su i najveće mogućnosti rasta. Vatra nas budi iz pasivnog sna, aktivirajući svijest i dovodeći je u stanje razumijevanja. Jer moć ne stvaramo ostajući na «sigurnom i poznatom», moć ostvarujemo kad napustimo svijet «lažne sigurnosti» i krenemo u nepoznato koje je prepuno novih mogućnosti. Kad se suočimo s izazovom, taj nas izazov jača prisiljavajući nas rasti. Moć, kao ni mišić, neće rasti ako ne čini ništa.
Prema tome, je li zaista rješenje pobjeći iz partnerskog odnosa ili će nas taj isti izazov dočekati u sljedećem odnosu…
Kad donesemo izbor, pokrenuli smo volju iz svjesnosti. Napuštamo područje «sigurnosti izvana» noseći sigurnost u svojemu tijelu. Ako dozvolimo ljubav koja nije sputana strahom od nemoći, onda otvaramo vrata vlastitoj moći i dopuštamo drugima da budu u svojoj moći, i «nadmoć» gubi smisao.
Prijavi se na radionicu “Sukobi u partnerskim odnosima
Partnerska ljubav obično počinje sa zanosom ogledanja u drugim očima, onako kako smo trebali biti ogledani odmah po rođenju. Sa divljenjem i dobrodošlicom. Takvi počeci ostavljaju trag očaravajućeg okusa. Kada takvo ogledanje bez zahtjeva i uvjeta posustane, dižu se mnogi strahovi, frustracije i razočaranja.
Puno partnera odustaje jer se ne usude ostati u kontaktu i kada nije ugodno. Projicira se «osjećaj krivnje» na drugoga ne bi li se izbjegla nelagoda. Kako ostati slobodan u ograničavajućim uvjetima partnerstva? Ne izgubiti ljubav u drami nerazumijevanja?
Što učiniti kada udarimo u zid ljutnje? Želite li zaista to istraživati?