Zabrinutost kao da se njeguje na ovim područjima…već dugo. Brinuti i gledati u sve nepovoljno je nešto o čemu ne samo da mislimo nego to gorljivo dijelimo s drugima. Gledamo vijesti na televiziji gdje se dramatično iznose tragedije i stvari koje pođu krivim tokom, a lijepe vijesti se preskaču ili se samo kratko spomenu. Postepeno usvajamo taj model, na kolektivnoj razini, pa polako učimo tako i vlastitu djecu unutar obitelji.
Zabrinutost je u određenom smislu korisna reakcija… koja je krenula u velikom broju slučajeva krivim putem. Korisna je kad nas upozori na opasnost, štetna kad postane obrazac za pretjeranu brigu zbog svih mogućih opasnosti u budućnosti.
Potiče tjeskobu koja onda utječe na sve vrste mentalnih aktivnosti.
Tjeskoba potkopava djelovanje našeg tijela, disanje, intelekt. Kod kompleksnog, intelektualno zahtjevnog posla koji nameće snažne pritiske, na primjer dužnosti kontrolora leta, kronična visoka razina tjeskobe gotovo je siguran jamac da će osoba prije ili kasnije doživjeti neuspjeh. Oni koji su obuzeti tjeskobom ili nervozom vjerojatnije će doživjeti neuspjeh i unatoč superiornim rezultatima u testovima inteligencije.
Možda će osobe koje progoni osjećaj tjeskobe pomisliti da ne bi niti oni voljeli živjeti prečesto omotani tim osjećajem. Vjerujem da je tako. Pogledajte na trenutak koliko ste uporni u gledanju i njegovanju tog osjećaja…koliko podupirete sami taj negativni ugovor? Da li hoćete iskoračiti i u takvim raspoloženjima u nešto lijepo? Koliko ste sposobni odlučiti sada u odrasloj dobi gdje sami kreiramo svoje osjećaje u nešto što me inače veseli?
Negativni ugovor koji pohranimo negdje duboko u sebi konačno radi protiv nas. Vraćanje u tijelo i praćenje daha je najjednostavniji način uprisutnjivanja. Samo da osvijestite tijelo i gdje u tijelu najviše osjećate pritisak ili bol, je početak drugog oblika svjesnosti. I da se zapitate: “Tko je zaista toliko zabrinut? Koliko godina ima taj dio vas koji se ne može pomaknuti iz tog osjećaja?”
Za svaku novu praksu treba vremena, upornosti i discipline. Koliko hoćete sebi dati priliku za nešto bolje? Ili ćete i dalje čekati da vam netko drugi to donese? Sad kad smo odrasli jedino sami sebi možemo dati ono što je propušteno u djetinjstvu. Promijeniti “negativne ugovore” u “pozitivne ugovore sa sobom”.
–>BESPLATNE UVODNE RADIONICE U STUDENOME<–
04.11.2017. (sub) od 17:00 do 20:00 sati, radionica “Četiri razine iscjeljivanja”, voditeljica Tihana Ilić
* napomena: želite li se prijaviti na radionicu, pošaljite nam putem maila Vaše ime i prezime s naznakom “prijava”
Više o radionici: Kad smo svjesni svoje energije i energije koja se kreće oko nas, možemo adekvatno i pravovremeno odlučivati što ćemo. Možemo prije prepoznati da li nam je ugodno ili neugodno u situaciji, da li nam je previše ili premalo i da li želimo ostati ili se pokrenuti. Iscjeljivanje postoji na četiri razine, koje su ujedno i sve naše razine postojanja: tjelesna razina, emocionalna , mentalna i razina naše duše. Vrlo često usmjeravamo pažnju samo na neke razine našeg postojanja, a druge ili zanemarujemo ili nismo uopće svjesni te vibracije i svojih potreba na toj razini. Daaaaa…imamo potrebe na svim razinama, koje nas i pokreću i zovu u taj dio života. Kao djeca preživljavamo tako da se povlačimo i zatvaramo gdje ne možemo propustiti svoju energiju. Možda su vaše prirodne potrebe za sigurnošću, prihvaćanjem ili ljubavi bile negirane ili omalovažavane u djetinjstvu. Da li još uvijek čekate da netko drugi ostvari tu vašu potrebu? Ili ste možda potpuno odustali da živite svoj puni potencijal? Želite li saznati nešto više o sebi?
Prijavite se na radionicu! Vidimo se 🙂