Biti sam sa sobom vraća fokus na bitno, na nas, kako bismo bolje razumjeli svoj put, svrhu i omogućava nam kontakt s našom unutrašnjom mudrošću, stvarnim osjećajima. Samoća često plaši ljude te se pokušavamo zatrpati obavezama i druženjima u kojima često nismo u kontaktu sami sa sobom. To nam daje lažni osjećaj sigurnosti. Pokušavamo na van stvoriti identitet pun nekih vrijednosti za koje mislimo da će nam donijeti potvrdu i prihvaćanje izvana.
Ulazak u sebe i osamljivanje donose nam dubinu i otkrivanje slojeva u sebi kojih u užurbanoj svakodnevici često nismo svjesni. To nam omogućuje da se bolje fokusiramo i razumijemo svoj put. Tako možemo otkriti što je stvarno dobro za nas i uroniti nas u ljubav prema sebi, a time i prema životu, ljudima, stvarima i situacijama.
Mnogi mistici koristili su povremeno osamljivanje kako bi došli do dubljih uvida i u doticaj sa svojim unutarnjim glasovima koje često zbog „buke“ i užurbane svakodnevice ne čujemo. Naučiti biti sam donosi osjećaj da sam dobro i u društvu s drugima.
Ako naučimo cijeniti vlastito društvo i počnemo uživati sami sa sobom, dozvolit ćemo da naše unutarnje sunce zasja punim sjajem. Tako će naši kontakti postati kvalitetniji jer ćemo naučiti respektirati, držati i čuti sebe, pa će biti lako to isto dozvoliti drugima. Poštujući svoje granice i potrebe naučit ćemo respektirati tuđe.
Ako volimo sebe, automatski volimo život. Ako volimo život, volimo sva živa bića oko nas.
Kroz osamljivanje možemo otkriti da smo jedno sa svime, svim svojim elementima i osjećajima. Uz tu spoznaju moguće je proći kroz najteže momente i prepreke u životu.
Lakše je drugima dati slobodu ako iskusimo i osjetimo sreću u vlastitoj slobodi.