Sposobnost iscjeljivanja je dar koji smo dobili rođenjem. Svatko može iscjeljivati sebe ili druge. To činimo intuitivno kada se ozlijedimo. Dodirujemo mjesto koje nas boli i tim postupkom usmjeravamo energiju u smjeru povrede. Svaka majka dodiruje i nježno grli dijete koje je u boli. Ako promatrate te intuitivne reakcije, primijetit ćete da umiruju, tješe i pomažu.
Kada se dobro osjećamo, kada smo smireni i zadovoljni, naš će dodir biti ugodan. Ako smo nervozni i uznemireni, naša blizina prestaje biti ugodna.
Ako se potrudimo da naučimo upravljati prirodom našeg energetskog toka, energiju možemo koristiti za iscjeljivanje.
Liječenje polaganjem ruku tehnika je stara koliko i ljudski rod. Svaka kultura je na svoj način istraživala i koristila tu tehniku u okvirima svog znanja i tradicije.
Svi ljudi mogu naučiti kako doći do dubljeg izvora. Za oslobađanje stvaralačkih energija potrebno je iskustvo i rad na sebi. Oslobađanjem blokada oslobađamo protok i kreativnu snagu. Većina bolesti rezultat je blokiranih prirodnih tokova i stvaralačke životne energije.
Već u najranijoj dobi, prolaskom kroz bolna iskustva, pokušavamo ne osjećati bol. Od djetinjstva zaustavljanjem protoka, odnosno stiskanjem sistema pokušavamo amortizirati povrede. Duhovne i emocionalne patnje potiskujemo u nesvjesno stežući mišiće. Nismo svjesni koliko slabo to funkcionira. Mislimo da možemo pobjeći od negativnih emocija, a nismo ni svjesni cijene koju za to plaćamo. Cijena je naša životna energija.
Potiskivanje boli započinje veoma rano. Neugodne osjećaje zamrznemo u energiji i vremenu, a to onda stvara blokove u našem energetskom polju. Naša psiha povezana s neugodnim osjećajima također je zamrznuta dok je ne otopimo. Mi smo puni vremenskih blokova energije.
Tijekom iscjeljivanja, povećana količina energije oslobađa smrznute blokove. Kada se te energije vrate u osobni stvaralački životni proces, događaju se promjene.