Iscjeljivanje znači vraćanje sustava u njegov izvorni puni kapacitet. Postoje četiri razine iscjeljivanja: tijelo, emocije, misli i duhovna razina. One se međusobno isprepliću i potrebno ih je istovremeno promatrati i baviti se s njima.
Teško da će tijelo biti potpuno zdravo ako na emocionalnom planu ne funkcioniramo dobro.
Tijelo je najbolji mogući instrument za prepoznavanje disbalansa u tijelu.
Bitno je prepoznati na koji način se brinemo o tijelu. Unosimo li u organizam kvalitetnu hranu, pijemo li dovoljno tekućine, krećemo li se dovoljno, do koje mjere držimo do higijene? Možemo se zapitati idemo li redovito kod zubara, koristimo li prirodne lijekove i reagiramo li na svoje prirodne impulse.
Ako razmišljamo o emocionalnom planu potrebno je uvidjeti do koje mjere smo uistinu svjesni svojih emocija. Koliki nam je kapacitet da probavimo određene emocije ovisan je o tome kako se nosimo s njima.
To ovisi o našem kontejneru.
Kada emociju osjetimo i osvijestimo, cilj je da ju prihvatimo i propustimo. Na taj način ostajemo protočni.
Misli su povezane s razvojem lijeve polutke mozga koja je povezana s razumijevanjem i povezivanjem.
Najveći problem predstavljaju traume nastale prije kapaciteta da razumijemo. Rad s ranim traumama moguć je kroz energetski rad i tjelesno orijentiranu terapiju.
Duhovnu razinu pak promatramo kroz našu vezu s Bogom, prirodom, anđelima, energijom… nečim sto je veće od nas samih. To nam daje osjećaj proširenosti, prepuštanja, jednote i unutarnjeg mira.