Laž je svjesno izrečena neistina ili obmana. Ljudi najčešće lažu da bi se zaštitili od emocionalne boli. Laž je posljedica straha od kazne ili prijekora, nakon što smo učinili nešto loše ili neprimjereno. Povezana je s iluzijom, prevarom, te neimanjem kapaciteta za nošenje sa životnim problemima. Laganjem mislimo da štitimo sebe, no zapravo trujemo svoje zdravlje i sreću. Ulaganje u laži iziskuje puno više energije, stresno je i obično se teško pamti. Čak i najuvjerljiviji lašci stalno se brinu da će biti otkriveni. To je vrsta tjeskobe koja izaziva glavobolje, nesanicu, paranoje…
Kada koristimo laži kao tehniku postizanja ciljeva ili temeljimo na njima odnose s drugima, dugoročno može doći do potpunog izostanka osjećaja krivnje.
Ako djeca lažu u dobi od pete godine, to nije razlog za zabrinutost, no ukoliko se to nastavi i u kasnijoj dobi potrebno je obratiti pažnju i istražiti što se u stvari događa.
Najčešći pokazatelji izgovaranja neistine obično su vidljivi izvana, kao na primjer bljedoća, smijeh samo usnama, znojno čelo, crvenilo u licu. Osobe često ponavljaju neki pokret kao što je dodirivanje nosa, pokrivanje usta, povlačenje ovratnika i sl. To mogu biti raširene zjenice, suzne oči, podignute obrve, izbjegavanje pogleda ili češće treptanje. Ton glasa može biti povišen, pričanje brže, a pokreti djeluju kontrolirano ili naglašeno.
Bitno je shvatiti da kada mislimo da lažemo drugima, mi zapravo lažemo sebi. Onoliko koliko svjesno ili nesvjesno ne govorimo istinu drugima, jednako tako proporcionalno lažemo sebi.
Laganje je vještina koju stičemo veoma rano, već oko 3. godine života, a sve je raširenije i većina laži nikada ne bude razotkrivena.
Ako živimo u svijetu u kojem su važni životni aspekti temeljeni na povjerenju i ljubavi kao što su prijateljstvo, partnerstvo, roditeljstvo… pitanje je zašto toliko laži.
Lažemo onoliko koliko smo naučeni da se isplati, ovisno koliko smo kroz to dobili i koliku smo cijenu za to platili.
Ako ne vjerujemo sebi, teško ćemo znati vrijednost istine. Ako nismo svjesni svoje vlastite istine, nećemo je moći i znati izraziti drugima.
Ako smo nesigurni, niskog samopoštovanja, imat ćemo potrebu da to nadoknadimo, kao kompenzaciju onoga što nam nedostaje.
Suštinski svaka je laž štetna po nas same. Svaki put kad izgovorimo laž jeftino prodamo dio svog samopouzdanja i zamijenimo ga privremenim olakšanjem.
Korist od laži može biti raznolika: od materijalne, emotivne ili izbjegavanja da nekog povrijedimo. Šteta je međutim uvijek ista – uvijek nas košta dijela sebe.
Laž se veoma lako od saveznika u društvenom životu pretvara u bolest. Pitanje je koliko učestalo koristimo neistinu kao tehniku u odnosu sa drugima, obično kao strategiju u postizanju ciljeva.
Sklonost preuveličavanju vlastitih zasluga prisutna je kada želimo dobiti odobravanje drugih ili preuveličavamo kako bismo privukli pažnju drugih.
Stara narodna mudrost kaže „ISTINA NAS OSLOBAĐA“.