KOMPLEKSNA TRAUMA KREĆE U DJETINJSTVU

Novija otkrića na polju neuroznanosti otvaraju i nove dijagnoze. Tako je 

Kompleksni posttraumatski stresni poremećaj (C PTSD) priznat od WHO (World Health Organization) tek 2018. godine i za mnoge uopće još ne postoji kao dijagnoza. Poslije ratova vojnici bi dolazili kućama potpuno rastrojeni i mnogi od njih neprepoznatljivi po ponašanju. Liječnici bi ih smještali u razno razne dijagnoze (depresija, manična depresija, shizofrenija itd.). Tek 1985.godine je priznata dijagnoza PTSD, tj. poremećaj koji nastaje kao posljedica previše traumatskih iskustava koje živčani sustav ne može isprocesuirati, pa se dio osjećaja i neprobavljenih iskustava odvaja djelovanjem autonomnog živčanog sustava i pohranjuje unutar probavnog trakta, krvožilnog i dišnog sustava, tj. onih dijelova tijela koji nisu direktno pod upravom racionalnog mozga. (Stephen Porges ,1996, Bessel van der Kolk, 2005).

Kompleksni posttraumatski stresni poremećaj (C PTSD) je još mlađa dijagnoza i tiče se puno ranorazvojne traume koja već na početku života optereti funkcioniranje i razvoj živčanog sustava. Ukoliko se poslije toga nastavljaju traumatska iskustva, tijelo će puno lošije podnositi novu navalu preteških iskustava. Jednostavno nema dovoljno temeljnog razvoja i izdržljivosti.

Nova znanstvena otkrića o C PTSD ukazuju da produljena izloženost kronično stresnim iskustvima u djetinjstvu djeluje na cijeli živčani sustav, razvoj mozga i izvršnih funkcija mozga te na razvoj osobnosti u svakom pogledu.

Simptomi uključuju : 

• trajnu disocijaciju
• tjeskobu (neriješeno stanje prenapetog živčanog sustava u odgovoru borba/bijeg kao kronično preživljavanje i disregulacija)
• nemogućnost za emocionalno reguliranje i stabilnost
• međuljudski odnosi koji su narušeni ( ugroženo vezivanje)
• nedostatak razvijenog i odraslog osjećaja sebe 
• problemi s koncentracijom
• odgađanje (koje spada u odgovor smrzavanja- freeze state)
• kronični osjećaj beznađa i negativnog doživljaja svijeta i života

Mnogi ljudi i adolescenti koji zapravo imaju C PTSD, dobiju dijagnozu ADHD, jer je ona starija dijagnoza. Međutim tako se zapravo ne razumije zašto ti ljudi imaju takve poremećaje. Osoba koja stvarno ima C PTSD će imati iskustva koja će im otežavati život naročito:

• nefunkcionalnost u ostvarivanju mnogih životnih ciljeva
• kroničnu disregulaciju živčanog sustava

Rezultat toga će biti često emocionalno preplavljivanje, nemogućnost upravljanja osjećajima…kao napadi bijesa ili osjećaj bespomoćnosti i nepokretnosti.

Puno važnije od dijagnoza je kako živjeti s tim? I kako se kretati prema iscjeljenju. Kad razumijemo što nam je, imamo priliku i mogućnost odlučiti se za neku pomoć.