ISKORAK IZ VRTLOGA TRAUME

Trauma je događaj koji naš organizam napregne iznad sposobnosti da se sam izregulira. Ako je samoregulirajuća funkcija blokirana ili poremećena, energija traume ostat će u našem sistemu. Puno takve blokirajuće energije otežava nam da budemo protočni, sretni i da živimo svojim punim kapacitetom. Dobro je to što je naš sistem prirodno dizajniran tako da tendira vratiti se u protočno stanje i mi radom na sebi možemo otpustiti blokirajuće dijelove. Energija traume koja je ostala u našem sustavu uvijek će rezonirati sa sličnom energijom ili nekim vanjskim događajem koji naš nesvjesni dio percipira kao sličnu opasnost. Pri tome će doći do preplavljivanja zbog čega ćemo izgubiti uzemljenje i svjesnost o tome što je stvarno tu i sada.

Naš kapacitet regulacije ovisit će o našim iskustvima iz ranog djetinjstva. Tada su naši roditelji trebali biti ti koji nas pozitivno zrcale, dovoljno dodiruju, koji su prisutni za nas i izreguliraju nas izvana ako smo na bilo koji način uznemireni. Ako je to izostalo ili nije bilo u dovoljnoj mjeri, nastavit ćemo pokušavati to dobiti izvana od partnera, prijatelja, poznanika… ili ćemo se pokušati izregulirati pušenjem, jelom, kupovinom, radoholičarstvom i slično. Ništa od toga neće biti trajno, niti dovoljno. Sada kada smo odrasli prava regulacija može doći jedino iznutra.

Radom na sebi gradimo svog odraslog koji ima sposobnost, snagu i kapacitet izregulirati naše dječje, slabije dijelove. Na taj način mi ne postajemo emocija koja nas preplavljuje, nego nosimo određenu emociju iz svog stabilnog odraslog dijela. Ne bježimo od nje nego ju prihvaćamo, sagledamo i tražimo način samoregulacije. Emocija više ne vlada našim cijelim bićem, nego mi nosimo i zbrinjavamo sebe u kontaktu s tom emocijom.

Na radionici ćemo kroz teorijski i praktični rad približiti i osnažiti odrasli dio sebe.